Subota je i već smo trinaest dana na žalu. Toliko sam umorna da mi se čini da ovim tempom plaža-kuća-plaža-kuća živim godinama. Ni galebove ne čujem, ni valove, svi ti opuštajući zvukovi kao da su prigušeni i čuje se samo - "Neću!"
"Neću! " i sve izvedenice navedenog Franka je u ovih trinaest dana izrekla minimalno 2084 puta i nema stvari na koju je rekla: "Hoću!" Osim sladoleda, dakako, i plivanja, to hoće. Kunem se, čak i po noći bunca, ponavlja unedogled: "Ne mogu! Ne mogu!" Ni ispiranje mozga Gospođicom Neću nije urodilo plodom. "Franka, što se dogodilo Gospođici Neću jer je svima stalno govorila "Neću!"? "Onda je majka njoj rekla "Neću!", i svi su joj rekli "Neću!", odgovara Franka citirajući Sunčanu Škrinjarić. Ali, Franka je tvrd orah, ne mijenja ona ploču brzo kao lik iz priče. A-a. Ako Franka ne želi piškiti, obući se, ostati kod kuće dok tata ide u pekaru, obuti sandale, namazati se kremom za sunčanje, ručati, spavati popodne, otuširati se, spremiti igračke, ne naginjati se kroz prozor, dodati vlažne maramice, sići s bratove knjigice, dati ruku u šetnji, ne istrčavati pred aute na cesti, ne skakati neprestano, vratiti bratu igračkicu, pogotovo - ako Franka ne želi izaći iz mora, onda će biti po Frankinom ili će mama i tata počupati kosu pokušavajući ju izmanipulirati što tiše i u što kraćem roku, da bi izbjegli osuđujuće poglede civiliziranog svijeta. Ma, navikli smo mi i na te poglede, nisu nam bitni, ali bitno nam je prkosno dijete naučiti da ne može sve dobiti kad i kako želi, ali ponestalo nam snage, glasa, strpljenja. Kod kuće se još nekako i dogovorimo, imamo određene metode i tehnike, ali na moru sve dječje i nedječje obrnute i neobrnute psihologije padaju u..., pa, vodu. Morska sol kao da joj da supermoć - maksimalni otpor roditeljima. Svaka banalna situacija pretvorila se ovog ljetovanja u horor i nema dana u kojem nismo razmatrali prijevremeni odlazak kući.
Jasno mi je, ljubomorna je na brata i željna je nježnosti, ali ljubavlju obasipati nekoga tko je u svojoj najgoroj manifestaciji ponekad se čini nemogućom misijom. Samo jedan lijep dan, daj mi, Bože, molila sam se danima, da ne odemo kući kao najveći luzeri, bez ijedne uspomene lišene stresa. I bi Bog dobar.
Jučer smo dan započeli gunđanjem, jer nebo je odlučilo poremetiti nam sve planove. E, nećeš, razbojniče. Zgrabili smo ručnike, kupaće kostime, rezervne kupaće kostime, gaćice, rezervne gaćice, odjeću, marelice, banane, kašice, grickalice, zlu ne trebalo, pelene, pelene za more, kremu za guzu, kremu za sunčanje, tristo vlažnih maramica, sunčane naočale x 2, narukavce za plivanje, sve papuče za more, 3 ležaljke, knjigice, lopatice, kantice i još stotinu drangulija, idemo na plažu, makar i sjekire padale. Kupali smo se pet minuta, pa smo, nakon što smo Franku doslovno izvukli iz mora, sjeli u bistro i ručali. Skoro hranu nisam trpala u sebe kao da sutra ne postoji, i skoro me uopće nije bilo sram moje djece. Franka jest cijelo vrijeme hodala oko stola pa jela pomfrit klečeći na stolici (opomenula sam ju samo pedeset puta), ali jela je! Smazali smo i ručak i desert i bili sretni, dok je kiša pljuštala, a cijela plaža se gurala u bistro u potrazi za zaklonom. Ostatak dana sunce se igralo na nebu s oblacima, pa smo odlučili s djecom otići u obližnji Novigrad. Grad je predivan, uređen, šaren, bogat zelenilom, i u svemu smo uspjeli uživati usprkos tome što je Franka silom htjela na mokri tobogan, dok su munje parale nebo. Pojeli smo i pizzu i u zadnji tren pobjegli kući od kiše, ili smo barem tako mislili. Putem se na nas spustio pljusak, nebo se zacrnilo, a mi smo trčali s djecom od auta do stana, smijući se jer je Juraj dahtao kao što dahće dok ulazi u hladno more, a Franka narikovala jer joj je majica sa slikom psića u ophodnji bila potpuno mokra.
Nismo mi bili strpljiviji, niti je Franka bila poslušnija, ali uspjeli smo dan preživjeti bez živčanih slomova, sam Bog zna kako. Kad smo to najmanje očekivali, uspjeli smo uživati u svojoj djeci, i jedno u drugome. Danas ćemo se spakirati i sutra krenuti via Osijek, i zaboravit ćemo sve suze i muke, sjećajući se samo Jurjevog prvog rođendana, dana u kojem smo obiteljski podijelili banana split, vidjeli puno kišobrana i pokisli do gaća.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)