Preskoči na glavni sadržaj

Deset koraka za preživljavanje ispita i ostalih stresnih situacija

Pub kvizovi nikada nisu bili popularniji nego danas. Svakodnevno se ljudi hrane svim mogućim informacijama i uživaju u podvrgavanju ispitu znanja, vjerujući da je znanje moć, a, začudo, zabavljaju se čak i ako iz svega navedenog ne izađu kao pobjednici. No, što kad zaigramo igru života i izazovemo sami sebe, u nadi za boljom sutrašnjicom, i odlučimo uložiti u svoje znanje - čak i onda kad se čini da smo do sada već uložili dovoljno, a prilike u državi su ostavile dojam da nam se investicija nije isplatila? Hm, takav ispit ne čini se toliko zabavnim, zar ne? Hrabra ili neubrojiva pod utjecajem trudničkih hormona, odlučila sam se baciti na glavu pa sam posljednjih šest mjeseci učila ono što sam već učila u nekoliko navrata, za što sam ocjenjena i na fakultetu, pa i na pravosudnom ispitu u koji sam uložila godinu svog života, a izgubila nekoliko njih pod utjecajem stresa. Svaki dan sam se borila sa sobom, i izborila (iako polaganje ovog ispita smatram jednim od neuspješnijih pothvata u svom životu), pa možda nekome od vas, tko studira ili polaže neku vrstu ispita, moj vodič za preživljavanje ispitnih rokova i sličnih stresova pomogne.

1. Doživi živčani slom

Tijekom ispitnih rokova ili suočavanja s teškoćama čije rješavanje je donekle u našoj moći valja najprije detaljno, temeljito, sa svim srcem - doživjeti nekoliko živčanih slomova. Ako se tijekom ispitnih rokova niste niti jednom rasplakali, niste ništa učinili! Pucanje po šavovima prvo nas ubije u pojam, učini sve beznadnim, a potom nas potrese dovoljno da skupimo snagu i krenemo ispočetka. Ukoliko vas opere panika ili strah, kao što je mene - ne znam jesam li više paničarila od količine gradiva ili radi bebe koja je prisiljena proživljavati sa mnom ovaj stres, isplačite se, prošećite ili odspavajte, ma, k vragu, ako treba, gledajte Shopping kraljicu cijelo popodne, i opustite se jer učenje ili potraga za rješenjem problema nemaju smisla kad nam srce kuca u luđačkom ritmu. A nije sramota popiti ni Normabel, u to su barem mene uvjerili.


2. Budi kul

Znaju mi prigovarati da sam pesimist, samo zato jer ne vjerujem u lude scenarije i jer nisam pretjerano ambiciozna, nego cijenim skromnost i poniznost. Moj je recept oduvijek - nemojte biti optimisti, u današnje vrijeme optimizam je izjednačen sa sljepilom, i nije više u modi, radije zamislite najgori mogući scenarij i uvjerite sami sebe da ćete biti dobro čak i ako se on ostvari - na taj način sitnice će vas oduševiti, i život će biti lijep!

3. Organiziraj se

Pomalo sam control freak i sve dok plan učenja izgleda izvedivo na papiru, čini mi se kao da konce držim u svojim rukama. Upravo zbog toga, svakog dana revno izrađujem novi plan jer se niti jednog plana nikada actually ne držim.

4. Pronađi svoj style

Probala sam sve - od pravljenja mentalnih mapa (jao, to mi traje predugo, i kasnije si ne znam pročitati rukopis), podcrtavanja šarenim flomasterima, učenja naglas, čitanja u sebi, pomišljanja na porod koji me čeka (loš način za skretanje pažnje, priznajem), ponavljanja u hodu nalik na profesora Baltazara, učenje u 6 ujutro, učenje u ponoć (ne, ne, ne - nikada to nisam mogla), slušanje Mozarta koji navodno poboljšava koncentraciju budući da se glasnoća tona u njegovim skladbama izmjenjuje u razmaku od točno 30 sekundi, što je jednako uzorku moždanih valova (uz to, i bebe u trbuhu vole Mozarta - navodno pjevaju uz njihove skladbe već od 16. tjedna trudnoće), ali dokazala sam si samo jedno - za uspješno učenje ključno je sjesti i započeti. Ja sam tip studenta koji se uvijek dovede u situaciju da na dan ispita pomisli: "Eh, da imam još tjedan dana, pozlatila bih to!", a istina jest - imala sam taj tjedan, ali sam ga provela čupajući obrve, plačući i lakomisleno misleći da ću sve stići (jer, ne daj Bože da počnem učiti prerano!) - ne ponavljajte moju grešku!

5. Stvori oazu mira

Ako si možete priuštiti mir i tišinu i cjelodnevno učenje, vi ste sretnici! Svemu što vas muči valja pristupiti hladne glave, uz duboko disanje i dan proveden bez vijesti iz svijeta, bez društvenih mreža, po mogućnosti, bez ikakvih ljudi, pa čak i onih vama najdražih. Pronađite u danu barem nekoliko minuta samo za sebe, radite što volite - pecite kolače, čitajte knjigu ili meditirajte, i bit će lakše prisiliti se na radnje koje nisu srcu mile - na učenje o stvarima koje niti ne razumijete, kao što je npr. povećanje temeljnog kapitala u dioničkom društvu.


6. Ni na tren ne pomišljaj na vrijeme koje ćeš nepovratno izgubiti

Ni dani prije pripremanja usmenog dijela ispita nisu mi bili pjesma - započeli smo odvikavati Franku od pelena i prvi tjedni bili su stresniji nego smo očekivali. Naša pametna kći odmah je shvatila poantu svega i odlučila je ne piškiti - vrištala je na pomisao na tutu/kahlicu/nonu/kako već kažete, i zadržavala je mokraću i do pet, šest sati, tvrdoglava u svom naumu, a ipak, u konačnici preslaba da bi izdržala do kraja. Ipak, nakon što sam je dala baki na skrb da bih se posvetila učenju, užasno mi je nedostajala i gotovo svakodnevno zaspala bih u suzama, prezirući samu sebe jer sam svoju obitelj uvukla u ovakav način života. Pritisak koji sam si stvorila zbog tog hoće-li-se-sve-isplatiti-osjećaja svakodnevno me dovodio do ruba.


7. Pronađi nešto dobro u svakom danu

Ima dana kad nas problemi slome, kad poželimo odustati od svega, ali ne treba klonuti duhom. Kao kod svake dijete, nakon jednog cheat-daya, sutra je novi dan, i bit će bolje, znaj. Valja pronaći nešto pozitivno u svakom danu - pa makar morali kupiti novu torbu (i sebi, i mami, yes, I did), pojesti  kilu sladoleda (po mogućnosti, od vanilije, jer kažu da uskoro neće biti dostupna), ili oprati prozore. Tajna uspjeha nije u svakodnevnom pobjeđivanju, nego u dizanju nakon izgubljene bitke. Sada, nakon položenog ispita s osrednjim rezultatom, još radim na tom podizanju.

8. Definiraj uspjeh

Samo polaganje ispita nije me nikada ispunjavalo, položene ispite nisam doživljavala kao uspjeh, nego kao olakšanje nakon grčevite borbe za goli život. Oduvijek sam si, tijekom priprema za teške ispite, obećavala stvari koje ću raditi kad ispit položim, kad zaslužim (ili ne) slobodu. Sve s popisa koji sam sastavila tijekom učenja za pravosudni ispit ostvarila sam, a bile su to zaista bitne, life-changing stvari - počastit ću sve obilnom večerom (jer posljednje tjedne prije pravosudnog nisam imala teka - prvi i jedini put u životu), dobit ću posao na neodređeno (za što sam se morala počupati sa šefom iako sam ispunjavala sve zakonske uvjete), udat ću se, zatražiti premještaj bliže kući i dr. Danas ne čekam da mi život počne, moj popis sadrži sitnice kojima se radujem - otići ću s Frankom na sladoled, zvat ću Marinu na kavu, rodit ću drugo dijete i dr.

9. Potrudi se

Potrudite se, zagrijte stolicu, učite, mozgajte, studirajte, proučite i one najmrskije dijelove gradiva. Stisnite zube, makar vas boljela čeljust. Stisnite još malo. Ako je srce ocean tajni, što li je tek ljudski mozak! I ne zaboravite, mozak treba vrijeme da bi pohranio informacije, pa nikada ne počinjite prerano (is there such thing?), ali niti prekasno s pripremama.


10. Moli se i vjeruj u čuda

Usprkos našoj lijenosti i bezvoljnosti, Bog nas voli, i dokle god je u nama mala pukotina koja žudi za čistim srcem, oprostit će nam prijestupe i, kad nam bude najpotrebnije, darovati nam ono što je za nas najbolje, pa čak i kad mi mislimo da to nismo ničime zaslužili. U teškoćama niste sami, i sve to mora proći jednog dana. I prošlo je.

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...