Preskoči na glavni sadržaj

Deset koraka za preživljavanje ispita i ostalih stresnih situacija

Pub kvizovi nikada nisu bili popularniji nego danas. Svakodnevno se ljudi hrane svim mogućim informacijama i uživaju u podvrgavanju ispitu znanja, vjerujući da je znanje moć, a, začudo, zabavljaju se čak i ako iz svega navedenog ne izađu kao pobjednici. No, što kad zaigramo igru života i izazovemo sami sebe, u nadi za boljom sutrašnjicom, i odlučimo uložiti u svoje znanje - čak i onda kad se čini da smo do sada već uložili dovoljno, a prilike u državi su ostavile dojam da nam se investicija nije isplatila? Hm, takav ispit ne čini se toliko zabavnim, zar ne? Hrabra ili neubrojiva pod utjecajem trudničkih hormona, odlučila sam se baciti na glavu pa sam posljednjih šest mjeseci učila ono što sam već učila u nekoliko navrata, za što sam ocjenjena i na fakultetu, pa i na pravosudnom ispitu u koji sam uložila godinu svog života, a izgubila nekoliko njih pod utjecajem stresa. Svaki dan sam se borila sa sobom, i izborila (iako polaganje ovog ispita smatram jednim od neuspješnijih pothvata u svom životu), pa možda nekome od vas, tko studira ili polaže neku vrstu ispita, moj vodič za preživljavanje ispitnih rokova i sličnih stresova pomogne.

1. Doživi živčani slom

Tijekom ispitnih rokova ili suočavanja s teškoćama čije rješavanje je donekle u našoj moći valja najprije detaljno, temeljito, sa svim srcem - doživjeti nekoliko živčanih slomova. Ako se tijekom ispitnih rokova niste niti jednom rasplakali, niste ništa učinili! Pucanje po šavovima prvo nas ubije u pojam, učini sve beznadnim, a potom nas potrese dovoljno da skupimo snagu i krenemo ispočetka. Ukoliko vas opere panika ili strah, kao što je mene - ne znam jesam li više paničarila od količine gradiva ili radi bebe koja je prisiljena proživljavati sa mnom ovaj stres, isplačite se, prošećite ili odspavajte, ma, k vragu, ako treba, gledajte Shopping kraljicu cijelo popodne, i opustite se jer učenje ili potraga za rješenjem problema nemaju smisla kad nam srce kuca u luđačkom ritmu. A nije sramota popiti ni Normabel, u to su barem mene uvjerili.


2. Budi kul

Znaju mi prigovarati da sam pesimist, samo zato jer ne vjerujem u lude scenarije i jer nisam pretjerano ambiciozna, nego cijenim skromnost i poniznost. Moj je recept oduvijek - nemojte biti optimisti, u današnje vrijeme optimizam je izjednačen sa sljepilom, i nije više u modi, radije zamislite najgori mogući scenarij i uvjerite sami sebe da ćete biti dobro čak i ako se on ostvari - na taj način sitnice će vas oduševiti, i život će biti lijep!

3. Organiziraj se

Pomalo sam control freak i sve dok plan učenja izgleda izvedivo na papiru, čini mi se kao da konce držim u svojim rukama. Upravo zbog toga, svakog dana revno izrađujem novi plan jer se niti jednog plana nikada actually ne držim.

4. Pronađi svoj style

Probala sam sve - od pravljenja mentalnih mapa (jao, to mi traje predugo, i kasnije si ne znam pročitati rukopis), podcrtavanja šarenim flomasterima, učenja naglas, čitanja u sebi, pomišljanja na porod koji me čeka (loš način za skretanje pažnje, priznajem), ponavljanja u hodu nalik na profesora Baltazara, učenje u 6 ujutro, učenje u ponoć (ne, ne, ne - nikada to nisam mogla), slušanje Mozarta koji navodno poboljšava koncentraciju budući da se glasnoća tona u njegovim skladbama izmjenjuje u razmaku od točno 30 sekundi, što je jednako uzorku moždanih valova (uz to, i bebe u trbuhu vole Mozarta - navodno pjevaju uz njihove skladbe već od 16. tjedna trudnoće), ali dokazala sam si samo jedno - za uspješno učenje ključno je sjesti i započeti. Ja sam tip studenta koji se uvijek dovede u situaciju da na dan ispita pomisli: "Eh, da imam još tjedan dana, pozlatila bih to!", a istina jest - imala sam taj tjedan, ali sam ga provela čupajući obrve, plačući i lakomisleno misleći da ću sve stići (jer, ne daj Bože da počnem učiti prerano!) - ne ponavljajte moju grešku!

5. Stvori oazu mira

Ako si možete priuštiti mir i tišinu i cjelodnevno učenje, vi ste sretnici! Svemu što vas muči valja pristupiti hladne glave, uz duboko disanje i dan proveden bez vijesti iz svijeta, bez društvenih mreža, po mogućnosti, bez ikakvih ljudi, pa čak i onih vama najdražih. Pronađite u danu barem nekoliko minuta samo za sebe, radite što volite - pecite kolače, čitajte knjigu ili meditirajte, i bit će lakše prisiliti se na radnje koje nisu srcu mile - na učenje o stvarima koje niti ne razumijete, kao što je npr. povećanje temeljnog kapitala u dioničkom društvu.


6. Ni na tren ne pomišljaj na vrijeme koje ćeš nepovratno izgubiti

Ni dani prije pripremanja usmenog dijela ispita nisu mi bili pjesma - započeli smo odvikavati Franku od pelena i prvi tjedni bili su stresniji nego smo očekivali. Naša pametna kći odmah je shvatila poantu svega i odlučila je ne piškiti - vrištala je na pomisao na tutu/kahlicu/nonu/kako već kažete, i zadržavala je mokraću i do pet, šest sati, tvrdoglava u svom naumu, a ipak, u konačnici preslaba da bi izdržala do kraja. Ipak, nakon što sam je dala baki na skrb da bih se posvetila učenju, užasno mi je nedostajala i gotovo svakodnevno zaspala bih u suzama, prezirući samu sebe jer sam svoju obitelj uvukla u ovakav način života. Pritisak koji sam si stvorila zbog tog hoće-li-se-sve-isplatiti-osjećaja svakodnevno me dovodio do ruba.


7. Pronađi nešto dobro u svakom danu

Ima dana kad nas problemi slome, kad poželimo odustati od svega, ali ne treba klonuti duhom. Kao kod svake dijete, nakon jednog cheat-daya, sutra je novi dan, i bit će bolje, znaj. Valja pronaći nešto pozitivno u svakom danu - pa makar morali kupiti novu torbu (i sebi, i mami, yes, I did), pojesti  kilu sladoleda (po mogućnosti, od vanilije, jer kažu da uskoro neće biti dostupna), ili oprati prozore. Tajna uspjeha nije u svakodnevnom pobjeđivanju, nego u dizanju nakon izgubljene bitke. Sada, nakon položenog ispita s osrednjim rezultatom, još radim na tom podizanju.

8. Definiraj uspjeh

Samo polaganje ispita nije me nikada ispunjavalo, položene ispite nisam doživljavala kao uspjeh, nego kao olakšanje nakon grčevite borbe za goli život. Oduvijek sam si, tijekom priprema za teške ispite, obećavala stvari koje ću raditi kad ispit položim, kad zaslužim (ili ne) slobodu. Sve s popisa koji sam sastavila tijekom učenja za pravosudni ispit ostvarila sam, a bile su to zaista bitne, life-changing stvari - počastit ću sve obilnom večerom (jer posljednje tjedne prije pravosudnog nisam imala teka - prvi i jedini put u životu), dobit ću posao na neodređeno (za što sam se morala počupati sa šefom iako sam ispunjavala sve zakonske uvjete), udat ću se, zatražiti premještaj bliže kući i dr. Danas ne čekam da mi život počne, moj popis sadrži sitnice kojima se radujem - otići ću s Frankom na sladoled, zvat ću Marinu na kavu, rodit ću drugo dijete i dr.

9. Potrudi se

Potrudite se, zagrijte stolicu, učite, mozgajte, studirajte, proučite i one najmrskije dijelove gradiva. Stisnite zube, makar vas boljela čeljust. Stisnite još malo. Ako je srce ocean tajni, što li je tek ljudski mozak! I ne zaboravite, mozak treba vrijeme da bi pohranio informacije, pa nikada ne počinjite prerano (is there such thing?), ali niti prekasno s pripremama.


10. Moli se i vjeruj u čuda

Usprkos našoj lijenosti i bezvoljnosti, Bog nas voli, i dokle god je u nama mala pukotina koja žudi za čistim srcem, oprostit će nam prijestupe i, kad nam bude najpotrebnije, darovati nam ono što je za nas najbolje, pa čak i kad mi mislimo da to nismo ničime zaslužili. U teškoćama niste sami, i sve to mora proći jednog dana. I prošlo je.

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...