Preskoči na glavni sadržaj

End of an era

Sunce još grije, ali osjećam da je ljeto na izmaku, onako kako to inače i biva nakon Velike Gospe - kad ambrozija bukne i balci navru na nos. 

Zadnje dane ljeta iskorištavamo kod bake na selu - uživamo u predjesenskim plodovima - aroniji, koja je pobrana i prešana u sok, te lješnjacima koji će se naveliko sakupljati ovih dana. Kad si dijete, tlaka ti je kupiti šljive ili prati boce za kuhani paradajz (ne rajčicu, to je baš paradajz), a kad narasteš, počneš cijeniti sav taj trud, vrijeme i znoj koji tvoja obitelj ulaže u prirodu, da bi nam ona vratila istom mjerom. 




Osim što papamo i pijuckamo prirodno, kod bake smo i hvatali susjedovog zeca koji je pobjegao od kuće i tjednima spavao u našem vrtu. Zeko hop, zeko hop! Franka je razrogačila oči u čudu pri prvom susretu, a kad je skočio se izbezumila od vriskanja i veselja. Doma možda čujemo životinje iz Zoološkog vrta, ali ih nemamo priliku vidjeti na dnevnoj bazi. Ljubav je na selu!


Osim što uređujemo Frankinu sobicu, i moja djevojačka je dobila novo ruho i tako bar malo postala - soba za unuke. Da, postala sam junkie za naljepnice za zid - s E baya sam ih naručila i sebi, i Franki, i nećakinji... Odlično se uklope u prostor i uljepšaju ga, i to za sitne novce!


Neki dan smo proslavili famozni prvi rođendan naše djevojčice. Probudila se i ugledala pun stan baba i djedova, i odmah je znala da su svi tu zbog nje. Poput princezice je sjela u foteljicu i redom otvarala poklone, i besramno uživala u pažnji.

Ovih dana sam posebno emocionalna - gledam ju i ne mogu povjerovati da je prošlo godinu dana. Šavovi su zarasli, bolovi su prestali, Franka već brblja i hoda, a u mojim očima je još uvijek bebica. Bebica koju u četvrtak moram odvesti u jaslice. Srce mi pukne kad na to pomislim. Nisam spremna odvojiti se od nje, dati ju nekim nepoznatim tetama koje će ju hraniti, presvlačiti, uspavljivati... Lude smo mi, majke, koliko god nam je teško brinuti o bebi 24 sata na dan, svejedno se toga ne želimo odreći. Hm, mislim da ću se sakriti u neki kut u jaslicama, da je mogu gledati potajno, iako znam da bi mi srce popucalo i da ju čuje kako plače za mnom, a i da me u trenu zaboravi i uživa u igri s drugom djecom.

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...
Objavi komentar
Pročitajte više

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...
Objavi komentar
Pročitajte više