Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (7)

Što god vam govorili, divno je biti u drugom stanju u ljetno vrijeme! Da, trudnicama je za nekoliko stupnjeva toplije nego drugima, ali na sebe možete nabaciti samo laganu haljinicu i japanke, a izbor sezonskog voća je velik - lubenica, šljive, marelice, breskve, pa i smokve (nikad ih ne bih zavoljela da ih nisam imala u svom šibenskom dvorištu) - gotovo da i nećete imati potrebu jesti sladoled ili druge slastice pored ovih prirodnih slatkiša punih vitamina i minerala koji gode vašoj bebici!



Iako je vruće, s mužem njegujem običaj šetnje gradom, što u jutarnjim satima (uz kavicu ili neko osvježavajuće piće poput ove nove Cedevite od limuna i mente), što u kasnonoćnim satima, kada temperatura malo padne. Koliko god je teško gegati se, šetnja ipak potpomaže cirkulaciju i sprječava oticanje, pa se isplati dići guzu s kauča. Osim šetnje, moja redovita trudnička rutina uključuje i mazuckanje bademovim uljem (dvadesetak kuna platit ćete 2 dcl u svakoj ljekarni), koje kožu (zasad uspješno) održava elastičnim i mekom. Preporučujem svim ženama!



Osim svakodnevnih druženja s obitelji i prijateljima, u posljednjih nekoliko tjedana imali smo čast i biti dio formalnih okupljanja - išli smo u babinje našoj maloj prijateljici Evi i na krštenje sinčiću naših kumova, malom Anti. Ukoliko vam nedostaje ideja za babinje, Evi smo nosili pampersice, body benkicu, termos bocu (za mamino mlijeko) i okvir za sliku, prigodno pićence za tatu, Ziaja kozmetiku za majku i homemade čokoladne muffine. Antu smo, nadam se, obradovali zlatnim privjeskom sa sličicom anđelka, igračkom i malom Biblijom, a njegove mamu i tatu pićem, kavicom i low maintenance cvijetom (za sve nas mlade žene, majke i kraljice).



Osim što sam imala bliske susrete s tuđim bebačima, išla sam na redovni pregled (da, još uvijek si mogu sama nalakirati nokte na nožnim prstima - uspjeh!) - vidjeti svoje malo zlato koje mi sve više upućuje high kickove u rebra. Ponekad mi se čini da moja Franka nikada ne spava, a najmanje kad ju doktorica putem ultrazvuka treba izmjeriti. Do termina je ostalo 64 dana, pa smo proteklog tjedna bebicu opskrbili s posljednjim ključnim stvarima - posteljinom, madracem i kadicom. Ako uhvatim vremena, poslikat ću svu našu opremu s preporukama koje su, znam iz iskustva, uvijek dobrodošle budućim majkama.



Priznajem, čitanje beletristike sam zamijenila čitanjem literature o bebačima (trenutno čitam Najsretnija beba u kvartu doktora Harveya Karpa), i sve što me drži u blizini lijepe književnosti je book club za koji ovaj mjesec čitam Conradovo Srce tame, još jedan od klasika koji nikada nisam uspjela pročitati do kraja. Znate priču, kolonijalna Africa, pomorac Marlow, Apokalipsa danas - sve to čini Srce tame obveznom literaturom za svakog knjiškog moljca koji drži do sebe, ali ne jamčim vam da ćete, čitajući je, uživati.



Ono što mi najviše ovih dana zaokuplja misli je dekoriranje našeg budućeg dnevnog boravka. Naime, gotovo svaku noć ja obilazim salone namještaja i glavu razbijam, a niti stvarnost nije puno drugačija. Kada opremate stan, potrebno je voditi računa o mjerama stana, budžetu i stilu koji želite - a sve te uvjete zadovoljiti zapravo nije nimalo lako. No, imam osjećaj da se našoj potrazi nazire kraj - u planu nam je kupiti kutnu garnituru u Lesnini, komodu i stolić u Emmezeti te police za knjige u Ikei (švedske mesne okruglice su mi bile preslatke i jedva sam se natjerala pojesti ih). Eh, još kad bismo se mogli odlučiti za madrac -  memory pjena, PU pjena, hladno lijevana pjena, lateks ili kombinacija svega navedenog, ma gdje bi nam bio kraj!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno

Kenneth Branagh, Van Morrison, Dunja Matić, Andrea Bajani, nastavi niz

Nakon knjige Julijane Adamović, nepce mi je poželjelo nešto urbano. Knjiga "Mirovanje" na popisu knjiga koje želim pročitati mi je otkako sam slušala Dunju Matić kako u Knjigopsiji priča o knjizi "Psi". Jest da je Dunja Matić Benčić asistentica na kolegijima kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, ali nije me privukla njezina profesionalna rječitost, nego strast s kojom je pričala o djelu mlade autorice. Svatko tko na taj način razgovara o umjetnosti vrijedan je proučavanja, što se mene tiče. Kažu da je "Mirovanje" roman, ali on ne 'liči romanu - kratka poglavlja predstavljaju ekstrahirani život autorice, koja mijenja oblik. U jednom trenutku je ondje u prvom licu, a već u sljedećem je u trećem. Autorica vam neće predočiti sve što se dogodilo u njezinom životu, ali njezina emocija će biti jasna i glasna. Čini se da je ispovjedna forma zahvalna za čitanje (a možda i za pisanje) - različiti smo, živimo brzo i intenzivno dok se u nama odvijaju e