Šljokičasta žena

Iako se na prvu čini da su na dan vjenčanja sve oči uprte u mladence, cijela četa ljudi stoji iza organizacije vjenčanja - svi oni uložili su svoj trud i vrijeme kako bi mladencima taj dan ostao u nezaboravnom sjećanju. Upravo zato, nastojala sam barem na simboličan način zahvaliti svima koji su nas stvorili, naučili da budemo ljudi, svima koji su podijelili poslove da bi mi na dan vjenčanja bili bezbrižni. 1. Djeveruše Moje dvije sestre, iako obje mlađe od mene, razlog su zašto sam osoba kakva jesam - uključujući i mane, i vrline. Jedna drugu smo učile glupostima, ali i nastojale biti jedna drugoj moralna vertikala. Što sam starija, češće one savjetuju mene, pa me spopadne tuga kad shvatim da kao velika sestra više i nisam potrebna - sada su odrasle, sada su žene. Htjela sam im, ipak, pokloniti nešto kao vječni podsjetnik na sestrinstvo koje dijelimo. Budući da nisu djevojke za nakit ili slične stvari, jedino je knjiga dolazila u obzir. I da, mogla sam im pokloniti knjigu iz nj...

Već šest dana sam udana žena! Napokon sam se naspavala (danima nećete doći k sebi, pogotovo ako ste noć proveli na visokim potpeticama!), popila kave s prijateljima koji su bili glavni akteri našeg dana, odmah poslije nas, i staloženo mogu donijeti zaključak - dan našeg vjenčanja bio je savršen, i ljepši nego što smo mogli planirati ili priželjkivati! Dan prije vjenčanja prala me trema (a to što su svi željeli znati jesam li nervozna nije pomagalo), ali samo zato što je bilo puno posla za obaviti - pića odvesti, salu dekorirati, kolače prevesti u salu, obaviti pripremu za crkveno vjenčanje. Prohladni dan i nervoza rezultirali su time da sam večer prije vjenčanja provela s nogama u vreloj vodi i na ibuprofenu, s nekim neidentificiranim lišajem i prištevima na licu. Nazdravila sam sa svojim curama koje su divno ukrasile moje dvorište, pozdravila ih i krenula na spavanje (spavala sam kao beba!) pribojavajući se da ću se probuditi bolesna i nespremna za veliki dan. Međutim, nisam - en...

Čudan je osjećaj susresti se s bijelom haljinom u kojoj ćeš drugoj osobi pred Bogom obećati vjernost i ljubav do kraja života. Donijela sam je danas iz salona vjenčanica i objesila na karnišu u svojoj ljubičasto žutoj sobi. Sužena je i skraćena, pristaje mi kao salivena. Više nije jedna u nizu haljina koje čekaju svoju privremenu vlasnicu - sada je samo moja. Ne mogu se prisiliti da ugasim svjetlo i krenem na počinak, sjedim na krevetu i buljim u nju ne vjerujući očima. Zar se to meni stvarno događa? Zar stvarno u sobi imam - svoju vjenčanicu? Svega su se nagledali zidovi moje djevojačke sobe, ali ovakvu ljepotu nisu imali prilike ugostiti. Sve je u sobi oživjelo pred bijelinom. Nisu ti zidovi uvijek bili ovih boja, izredale su se na njima boje tuge, i boje radosti. Vidjeli su moj osmijeh, naslušali se buntovne glazbe, zapamtili sve ružne riječi koje su izgovorene. Bdijeli su uz mene tijekom neprospavanih noći, budili me kad su mi se oči sklapale nad knjigom. Upoznali su moje ...

Dva je dana do našeg vjenčanja! Ako ste se ikad pitali što uopće mladenke rade u zadnjem tjednu prije vjenčanja, uputit ću vas - lude! Trenutno ne znaš tko je luđi u našoj kući i familiji, svatko vodi neki svoj to do list i brine se oko tisuću stvari istodobno, ali valjda to tako mora biti da bismo u subotu svi mogli opušteno uživati u plodovima naše višemjesečne organizacije. U tom tonu, evo preporuka što učiniti u posljednjem tjednu prije svadbe, tijekom kojeg ćete se buditi s osjećajem zar-se-ovo-stvarno-događa - za sve udavače koje čitaju moj blog! Popij kavu! Iako je djevojačko veče proteklo uz puno grljenja, ljubljenja, emocija, smijeha, plesa i alkohola (kuma je osmislila koktel moga imena i neprestano je pazila da mi je on u ruci), kave i druženja s prijateljicama, ali i sestrama, nikad dovoljno! Tako ovaj tjedan ispijam čajeve (jer sam se otrovala na djevojačkoj zabavi) i kave s najdražim mi ženama, koje uzbuđeno pokazuju fotke svojih pomno izabranih haljina i željenih f...

Za deset dana prošetat ću do oltara s ljubavi svog života. Ne govorim to onako kao sintagmu koja se već izlizala od prevelike uporabe, govorim to kao činjenicu koja je jasna kao Sunce oko kojeg se okreće naš šareni planet. Imali smo problema, svađali smo se, ma koga zavaravam - još uvijek se svađamo, još uvijek od drame po sobi lete stvari, lete riječi koje nismo htjeli izreći... - ali uvijek smo bili jedno uz drugo - u sreći i u tuzi, u zdravlju i u bolesti. Ipak, dati mu obećanje pred Bogom i našim najdražima nešto je o čemu sam maštala godinama, a što sam posebno iščekivala sve ove mjesece. Pitali su me je li vjenčanje stvarno big deal kao u filmovima. Meni jest, i iako sam uživala u pripremama za njega, ono što zapravo iščekujem je sladak bračni život, a ne sam dan vjenčanja. Čak i da sve pođe po zlu, da padaju sjekire, nas dvoje ćemo se voljeti i smijati tog dana bez prestanka. Neće se u našim životima ništa posebno izmijeniti, samo ćemo svoju ljubav izjaviti pred svima i nestrpl...

Već sutra pakirat ću kofere i uputiti se kući, gdje me čeka ludnica koja uključuje jednu djevojačku zabavu i jedno vjenčanje, stoga je ovaj utorak savršen za uživanje u suncu, rahatlokumu i - kavi.            „...baka je znala da iza svake uspješne žene stoji značajna količina ispijene kave.“ Kad već ne mogu spavati, dočekala sam knjižničarke koje su dolazile na posao ispred knjižnice, pa već na samom ulazu spazila posljednju knjigu Julijane Matanović - Na početku i na kraju bijaše kava. Iako mi je to oduvijek bila velika želja, Julijanu, književnicu i docenticu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nikada nisam osobno srela. Na našem prvom dejtu, književnom susretu u mojoj srednjoj školi – koju je i sama pohađala, a na koji sam ponijela sve njezine knjige u nadi da će na njima ostaviti svoj pečat, nije se pojavila, a ni nakon njega sudbina nije htjela da se sretnemo. Potpis sam dobila, pa čak i čestitku za rođendan, ali se...

Možda ste se pitali o čemu razmišlja djevojka koja se treba udati za desetak dana? Eh, pa, samo o tome! San mi teško dolazi na oči, a tijekom radnog vremena umjesto da zadržim misli na rješenjima za ovrhu ili naknadama štete, one odlutaju među vjenčanice ili cvijeće, a gotovo da mogu namirisati gusti oblak laka za kosu oko sebe. Nervoza i panika u stisci vremena repliciraju osjećaje koje sam imala u tjednima prije pravosudnog ispita, pa pijem puno kave i gledam puno Gilmoreica kako bih se smirila. U to ime, ovog utorka nastavljam s dijeljenjem mudrosti o vjenčanjima kojima su me naučile omiljene Gilmoreice. Mogla bih tako dovijeka pa sreća vaša da se sljedeći tjedan udajem! Aaaaaaaaaaaaa!! Sljedeći tjedaaaan!! 9. Pratnja je poželjna Ako sam nešto naučila o korejskim vjenčanjima, onda je to da je na njih najbolje doći uz pratnju, pogotovo ako ne želite da vas smatraju ženom lakog morala.  10. Pijane zdravice nisu poželjne Iako se, sudeći prema američkim filmovima i ser...