Čarobni zimski zen

Danas sam zaprljala ogledalo. Dobrano sam ga zaprljala, i to istiskivanjem enormne čvimbe (bubuljica, prišt, čirić, prištić, mjehurić, kako volite) koja se, ni manje, ni više, ugnijezdila usred mog madeža koji se, pak, nalazi nasred mog lica - na mojoj usni. Da, trudnoća je čarobna. Osjećam se sjajno, poput jednoroga. Tko se ne bi osjećao sjajno pored hemeroida i gljivične infekcije? Čista čarolija. Osim angažmana kozmetičarke, početak drugog tromjesečja nije mi donio ništa novoga, samo mi je sve više žao mog nerođenog djeteta, jer zapravo mu nikakvu posebnu pažnju ne poklanjam. U prvoj trudnoći pročitala sam stotinjak knjiga o trudnoći i o bebama. Sada? Ne čitam ništa (osim ovog trudničkog časopisa kojeg mi je kolegica donijela) - jer znam da sam džabe čitala. Ništa me nije moglo pripremiti na ono što se događa poslije poroda. Grčevi, nasisavanje i nunanje do besvijesti, muke po spavanju - nijednog od navedenog se ne bojim, sve sam to preživjela, i uvjerena sam da mogu ponovno preživjeti. U prvoj trudnoći sam Franki puštala glazbu - od Mozarta do Nore Jones (ona mi je bila utješna tijekom bolničkog smještaja i nesretne tokolize u 33. tjednu trudnoće), jer slušanje glazbe u trudnoći potiče razvoj govora. Hm, da, Franka ima 2 i pol godine, i tek sad ima fond od dvadesetak izgovorenih riječi - toliko o tome. Glazba ju je trebala i smiriti - zato danas imamo dijagnozu dječjeg psihologa - hiperaktivnost i poremećaj pažnje. U prvoj trudnoći nisam popila niti jednu tabletu (najgore je bilo doba peludne groznice), niti kap alkohola, nisam bojala kosu, niti lakirala nokte, neprestano sam se brinula za svoju nerođenu bebu. Sad sam više zen, go with the flow, ma primila sam kavu natrag u svoj život čim mi se prestala gaditi. Ako mi se jede kebab, pojedem ga, ako trebam učiti, pečem kolač, i jedem kolač. Danas sam kupila brokulu, jer je netko rekao da je puna folne kiseline, ali spremila sam je na dno frižidera, da mi ne smeta putem do kiselih krastavaca. Ne opterećujem se kilogramima, ali me izluđuje neprestano mjerkanje trbuha (ili poprsja, koje već sadrži mlijeko, btw) od strane drugih ljudi. Još kad krene pipkanje trbuha, vrištat ću. Gladim li ja tebi škembu? Ne! E, pa, onda, molim lijepo. No, da, vratimo se na zen - zen sam, skroz. Dok god moja ginekologinja tvrdi da je sve u redu, da je beba velika i da ima sve prste na broju, ja zaboravljam biti zabrinuta.

Ne čitam o trudnoći, a niti o ičemu drugome zanimljivom. U zadnjih mjesec dana započela sam čitati nekoliko knjiga, i nisam se pomaknula dalje od početnih stranica. Ti kažeš Connie Palmen najviše mi se svidjela - za neke otrcana, a za nas, romantičare, dušu je dala. Zar ne želi svaka žena da je muškarac smatra otrovom bez kojeg ne može? Ne? Is it just me? Sestra mi kaže da nisam normalna, da su Sylvia Plath i Ted Hughes imali toksičnu vezu zbog koje je ona gurnula glavu u pećnicu, ali, što li ona zna? Živjela romantika.

Malo sam usporila tempo. Nisam ni shvaćala da me multitasking izluđuje i iscrpljuje, ali to je uvidio moj muž pa je spakirao sebe i dijete i otišao na godišnji odmor, a mene ostavio samu s hrpom zakona. Zašto se žene uopće ponose multitaskingom? Sanjam o danu kad neću morati obaviti hrpu posla na radnom mjestu, kad neću morati udovoljavati strankama i kolegama, kad neću putem smišljati jelovnik i shopping listu, kad neću morati u jedno popodne ugurati štrebanje za besmisleni ispit i igru s djetetom koje me je željno, kad neću biti zabrinuta jer mi je muž dugotrajno nezaposlen, a ja ne govorim njemački jezik, kad neću morati u ponoć čistiti kupaonicu dok muž spava na kauču, a drugi muževi sa ženama gledaju (i prakticiraju) scene iz Pedeset nijansi sive, i kad se neću morati osjećati nezadovoljno zbog bad-hair-yeara jer nisam stigla posjetiti frizera cijelu vječnost. Prezirem multitasking. Umor uzrokovan silnim obvezama i grižnju savjesti zbog djeteta koje uživa kod bake na zimskim praznicima liječim obilascima zubaru (I know how to party), kupovinom poklona za Uskrs i planiranjem pečenja rođendanske torte, dok u pauzi od učenja buljim u britanske slastičare i pozorno slušam savjete Mary Berry. Hm, da, rasturit ću taj ispit - ako pitanja budu usmjerena na pripremanje slastica. Jao, Bože, pomozi.