Pijem kavu i gledam Love it or list
it. Perem kosu pa kadu. Smišljam što ćemo ručati. Sušim kosu i mahnito
tražim najlonke koje su čitave. Franka me vuče za ruku i hoće se igrati.
Mitim ju s par grožđica i odlazim. Već kasnim na posao. Rješavam hrpu
spisa do pauze, pijem kavu i obilazim tržnicu, pa opet piskaram. Kupujem
pelene, i sve što sam zaboravila kupiti na tržnici i vučem vrećice
doma. Jedem najfiniji ručak koji muž pripremi, perem suđe (rest in
peace, suđerico!), moljakam Franku da pojede nešto, presvlačim ju i
trčim za njom po parkiću. Vadim joj pijesak iz čizama, perem joj ruke,
vičem na nju jer po tisućiti put pali i gasi sva svjetla u stanu
(svjetleća faza). Glupiramo se, puno se grlimo (mazuljica faza),
večeramo pa ju kupamo. Uspavljujem ju. Uspavljujem ju. Uspavlj...i
onesvješćujem se. Budim se oko 22 sata i pronalazim muža onesvještenog
na kauču. Gledamo se još neko vrijeme krvavih očiju, pokušavamo voditi
neki razgovor koji se neće ticati Franke, ali kvalitetna fonetska obrada
podataka ne leži nam u kasne sate. Nije romantika umrla, ali ponekad mi
se čini - kao da mi jesmo. Ima dana kad nas Frankin ritam potpuno iscrpi, pa
nam kronično nedostaje vremena koje bismo poklonili isključivo jedno
drugome. A važno ga je pokloniti. Ključno! Jer, najprije smo bili samo
mi, i uvijek ćemo ostati samo mi.
U
posljednjih nekoliko tjedana u našem životu dogodilo se puno lijepih
stvari - muž je postao magistar i učinio od mene poštenu ženu koja više
ne spava sa studentom. Istog tjedna proslavili smo i treću godišnjicu
braka, i, u to ime, Franku posudili baki i djedu na dadiljanje, i
orijentirali se jedno na drugo. Prvotno smo imali u planu otputovati
negdje, ali smo se sjetili da nemamo novaca za putovanja, a, budimo
realni, ni volje, pa smo godišnjicu proslavili drugim medenim mjesecom -
u svom stanu, u svom krevetu (muž je, naime, za tu prigodu, u spavaću
sobu premjestio i - TV. Seksi, I know).
Pregledavali smo slike s vjenčanja, divili se samima sebi, jer bili smo mlađi i mršaviji, život je bio pred nama, i nismo ni slutili koliko nas neprospavanih noći, koliko ukakanih pelena i koliko slomova živaca tek čeka. Poklonili smo si praktične, romantične i slatke stvari - uspomenu na naše mjesto (Mappica), stakleno zvono za tortu i puno vremena.
Pregledavali smo slike s vjenčanja, divili se samima sebi, jer bili smo mlađi i mršaviji, život je bio pred nama, i nismo ni slutili koliko nas neprospavanih noći, koliko ukakanih pelena i koliko slomova živaca tek čeka. Poklonili smo si praktične, romantične i slatke stvari - uspomenu na naše mjesto (Mappica), stakleno zvono za tortu i puno vremena.
Subotu
smo proveli pijući kavu u Tvrđi, uživajući u suncu i sajmu antikviteta
na kojem smo pazarili novo umjetničko djelo za naš zid u dnevnoj sobi,
košaru za Uskrs (ipak sam ja unuka svoje bake), komplet Zagorkine Kći
Lotrščaka iz 1965. godine i knjigu Agathe Christie (izdanje koje me i
navuklo na čitanje). Obožavam takve sajmove, i mogla bih cijeli dan
lunjati i pipkati neobične predmete koji čuvaju priče iz davnine.
Možda ih je baš neki par dobio kao vjenčani dar, ili ih je neki muž poklonio
ženi za godišnjicu braka...
Gledali smo filmove (Hitmen's bodyguard, Love, Rosie, To the bone i Nocturnal animals), pijuckali vino, grickali čips, a muž je sve dodatno začinio romantičnim noćnim - napadom žučnog kamenca.
Ipak, shvatili smo da je tako malo potrebno da nas opusti, oduševi i nasmije - ponekad je to kava u krevetu, šetnja gradom koji tek čeka postati glavna zvijezda naših uspomena, mali noćni razgovori (jer dijete spava 50 kilometara dalje), ponekad je to dugi poljubac, onaj nakon kojeg naredni dan dođeš na božićnu ispovijed natečenih usana (true story), ili hodanje u pidžamama do podneva. Koliko god smo uživali (neki više, neki manje - govorim o onima s problematičnom žuči), već drugi dan smo neprestano gledali Frankine snimke i fotografije na našim mobitelima (tad smo usisali stan - iz čiste grižnuje savjesti), a život je poprimio zvuk posebne radosti kad smo došli po nju kod bake. Jer, jesmo prvo bili nas dvoje, ali sad nas je troje, a jedno bez drugog, odnosno - trećeg, ne ide!
Ipak, shvatili smo da je tako malo potrebno da nas opusti, oduševi i nasmije - ponekad je to kava u krevetu, šetnja gradom koji tek čeka postati glavna zvijezda naših uspomena, mali noćni razgovori (jer dijete spava 50 kilometara dalje), ponekad je to dugi poljubac, onaj nakon kojeg naredni dan dođeš na božićnu ispovijed natečenih usana (true story), ili hodanje u pidžamama do podneva. Koliko god smo uživali (neki više, neki manje - govorim o onima s problematičnom žuči), već drugi dan smo neprestano gledali Frankine snimke i fotografije na našim mobitelima (tad smo usisali stan - iz čiste grižnuje savjesti), a život je poprimio zvuk posebne radosti kad smo došli po nju kod bake. Jer, jesmo prvo bili nas dvoje, ali sad nas je troje, a jedno bez drugog, odnosno - trećeg, ne ide!
Kako ti, zeno, dobro pises i prenosis emocije. Divota od teksta i od zivota :)
OdgovoriIzbrišiHahaha, hvala, i sve to s pola snage, u kasne sate, dok muž hrče na kauču (reče ona skromno) :D :D
IzbrišiUpravo to - najprije smo bili samo mi, i uvijek ćemo ostati samo mi.Dijete ce odrasti i otici, a mi cemo i dalje biti tu. Zato treba u svom kaosu pronaci vremena jedno za drugo. U pocetku makar koju minutu, a kasnije sve vise. Ovo vase mi je super. Posto mi zivimo 300 km od cijele obitelji svakih 2 mj. pozovemo na tjedan dana moju mamu da bude kod nas. Ona se izgustira s malenim, a mi dobijemo vrijeme za sebe - ta kino, kavu, voznju uokolo... Tesko je ostat normalan kad ti nitko ne moze dijete pricuvati ni na minutu, a kamoli da onda imas vremena za kvalitetno provesti vrijeme s partnerom. Preko dana sve radimo skupa, ali suprug mora i raditi pa navecer nakon sto malenog stavimo na spavanje imamo sat- dva za sebe pa se odmaramo i pricamo i to je ono sto odrzava nasu vezu. Ali trenuci kada dođe mama su ono sto nas ponovno probudi i napuni nas energijom za sljedece razdoblje.
OdgovoriIzbrišiŽivjele bake!! Franka i ja se nismo prvih 20 mjeseci odvajale, tako da je lakse sto su veći! Naše vrijeme tek dolazi!3
Izbriši