Preskoči na glavni sadržaj

O mom satu i čitanju na mjestu na koje je i Henry James išao pješice

"Tijekom prvih tjedana dani su bili dugi; vrlo često omogućavali su mi da imam svoj sat, kako sam ga nazvala. Bilo je to vrijeme kad su moji učenici već bili popili čaj i otišli na počinak pa sam ja, prije spavanja, mogla biti malo sama. Iako sam jako voljela svoje sustanare, svoj sam slobodni sat voljela najviše. Najdraže mi je bilo kad bi svjetla počela blijedjeti ili, bolje rečeno, kad bi danje svjetlo odgađalo svoj odlazak, a posljednje ptice ispuštale posljednje zvukove koji su dopirali sa zacrvenjena neba te stara drveća. Tada bih otišla u prirodu i uživala u ljepoti i dostojanstvenosti posjeda, osjećajući se gotovo kao njegova vlasnica, što me zabavljalo i laskalo mi...Usudila bih se reći da sam se počela doživljavati izuzetnom mladom ženom i tješila se vjerujući da će to i drugi više primijetiti."
                                                                                     Henry James


Usuđujem se reći da i ja sebe ponekad doživljavam izuzetnom mladom ženom koja sve ima pod kontrolom - kuhaču, pećnicu, perilicu suđa, perilicu rublja, peglu, usisavač, maramice za dezinfekciju prostora, muža, koji je, osim što je dobar muž, i student, te više nego high maintenance djevojčicu koja možda ne priča, ali koja itekako zna što želi. A opet, vrlo često se smatram iscrpljenom ljušturom od žene koja voli svog muža i dijete, ali koja svoj sat voli najviše. Ne trebam ni spa tretmane, niti putovanja u egzotične krajeve, trebam samo sat vremena svakog dana za sebe - da u glavi posložim sve svoje popise, da se resetiram, da pomoću nekog čarobnog sveska odlutam u drugi svijet.

Protekli mjesec čitala sam svakakve gluposti, i nemam niti jednu hit knjigu za preporučiti. Najzanimljivije što sam pročitala je opus zanimljivog čovjeka i stručnjaka za brendiranje države - Bože Skoke. Ne čitam publicistiku koliko bih željela, ali ovu sam ukrala mužu s popisa literature za kolegij makromarketing. Ukoliko volite Knjazove Velikane, voljet ćete i zanimljive kolumne Bože Skoke o Hrvatima i hrvatskim potencijalima. Dvadeset stvari u kojima je Dubrovačka republika bila naprednija od Hrvatske i slične teme razlog su za pročitati ovaj pitki osvrt na hrvatski jad, i jal.


Osim što cijenim svoj toalet, cijenim i svaku pauzu na poslu koju mogu iskoristiti za čitanje. Ovog mjeseca patila sam se s Henryjem Jamesom i njegovim Okretajem zavrtnja. Priča je to o mladoj guvernanti koja dolazi na bogato imanje čuvati dvoje prelijepe dječice i, btw, počne viđati i bivše stanovnike tog imanja. Naslov je intrigantan, Henry James je must read za svakog knjiškog moljca, priča ima potencijala, ali to je sve. Umjesto knjige o psihotičnoj djevojci koja je potencijalni pedofil pogledajte radije filmove Innocents (1962) ili Others (2001), koji su nadahnuti Henryjem Jamesom.



Kažu da je važno čitati djeci u najranijoj dobi, pa rado poklanjam slikovnice i bajke na svakom koraku. I svojoj Franki čitam pričice, sve u nadi da neće ostati glumpava i nenačitana. Međutim, ona me ne doživljava, radije zlostavlja lokalne mačke koje lutaju po dječjem igralištu i krade lopte djeci iz kvarta... To mora da je na ćaću!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...