Predbožićne odluke

Neću kupovati limene kutije!

Imam problem - opsjednuta sam limenim kutijama, uvijek ih vučem kući i guram u njih razne stvari - u jednoj su stvarčice za peći kolače, u jednoj začini, u nekima uspomene ili pribor za šivanje itd. Koliko god ih skupila, uvijek mi još jedna nedostaje! A najdraže su mi božićne kutije u koje spremam božićne keksiće - znate, kad ih otklopiš, a zamiriši na cimet i klinčić...

Neću praviti kolače, možda.

Ovih dana još važem koje ću kolače praviti za Božić. Dan poslije Božića idemo kod naših u Našice i odlučila sam praviti samo suhe kolače - krancle, biskote, rafaelo i medena srca. Hm, možda mi nedostaju neki čokoladni? Thinking out loud. Uglavnom, rekla sam da nećemo praviti kolače do Božića, iako sam prošli vikend pravila Ledene jabuke, i iako sam se namjerila na pravljenje božićnog kruha sa suhim voćem koji bi odlično išao sa čitanjem Dickensove Božićne priče koju moj book club čita za prosinac...

Poklone ću kupiti mjesec dana prije Božića!

Volim poklanjati, i oduvijek sam mislila da bih bila dobra Oprah - podijelila bih svaki dan bar dva, tri automobila! No, za razliku od Opre, ja nemam tolika primanja pa moram biti kreativna ako svoje mile želim obradovati nekom sitnicom. Krajem godine imamo puno rođendana, babinja, a tu je i Božić. Sve poklone kupim barem mjesec dana unaprijed i onda pred Božić sve raširim i uživam u umatanju!

Pospremat ću stan mjesec dana unaprijed!

Neću se dovesti u situaciju da zadnji tjedan adventa provedem ribajući stan - sve ću pospremati početkom prosinca i onda zadnji tjedan samo peckariti! Srećom, imam i pomoćnicu koja mi svaki dan reorganizira cijeli stan.

Neću se usredotočiti na dekoracije, nego na duhovnu pripremu za Božić!

Znam, razumijem vas, božićnom blještavilu je teško odoljeti, i savjetujem izbjegavanje većih trgovačkih centara ukoliko ne želite plaću spiskati na lampice i kuglice. Ovog Božića imat ćemo nov samo vijenac, i voljela bih kupiti lijepe jaslice, to je sve. Nadam se da ćemo u adventu imati mira i zdravlja te da ćemo sretni i bliski Bogu uživati u toplini doma. I da nećemo bor morati zaljepiti strop da bi bio nedostupan našoj Franki.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Pročitajte više

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pročitajte više

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

Pročitajte više

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno

Pročitajte više

10 koraka do ljubavi

Velikim se uspjehom smatra održati vezu nekoliko godina jer je ljudima danas lakše odbaciti, nego popraviti, o čemu govore i bračne statistike. Iako se šalim da je sramota što sam toliko dugo u vezi, a dotičnog gospona nisam uspjela natjerati da me odvede pred oltar (ajme, bit ću ka Bepina cili život!), zapravo sam ponosna na nas i još uvijek se budim sa smješkom na usnama, bez obzira koliko daleko od mene on sanjao. Pitaju me u čemu je tajna, kako se dogodi takva ljubav. Lako, najčešće se dogodi uz slatke poljupce i stidljive poglede! Na stranu s poljupcima, to je onaj dio veze u koji ne biste trebali ulagati poseban trud - privlačnost ili postoji ili ne - danas, na godišnjicu naše ljubavi, s vama dijelim nekoliko naših "tajni": 1. Imajte strpljenja! Ljubav ne možete isplanirati, niti organizirati. U vrijeme kada sam upoznala svog odabranika, nisam bila zainteresirana ni za koga, a prije njega hodala sam sa svojim sadašnjim najboljim prijateljem i pomirila sam se

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog