Doista, kako preživjeti vrtić? Već po ne znam koji put u manje od dva mjeseca držim svoje dijete s povišenom temperaturom u rukama i molim Boga da Neofen čepić učini svoje u tom malom tijelu koje se neprestano mora boriti s boleštinama.
Ako mislite da je s djecom teško dok su bebači u staklenom zvonu, pojma nemate - tek kad se dijete pridruži kolektivu, onda ćete vidjeti što znači - teško.
Misliš da poduzimaš sve u tvojoj moći, pa jede samo kuhano, puno voća i povrća, pije imunoglukan, još uvijek sisa (u velikim količinama), svaki lijepi trenutak iskorištavamo za šetnju...ali ne, ne možeš dijete sačuvati od virusa, bakterija i drugih beštija.
A svaki put kad se razboli ona, razbolimo se i mi. Ja se još dobro i držim ovog puta (mame ne smiju biti bolesne), ali muž je postao korisnik antibiotika. Dani su nam se sveli na usisavanje balaca, kapanju fiziološke u nos, gutanje mandarina i kuhanje čaja.
A kad preventiva zakaže, bacamo se na kemiju, od koje mi se, sve od srednje škole, diže kosa na glavi. Ipak, imamo ih sve - jer kvalitetna kućna apoteka je važna jednako kao i kvalitetno popunjen hladnjak.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)