Pitaju me često prijatelji kako provodim dan, misleći da se dosađujem budući da sam svoju karijeru stavila na čekanje zbog bebice, a da mi suprug radi, i k tome, putuje na posao i s posla pedeset kilometara. Ne znaju oni kako dan može biti zanimljiv kad ti je najveća preokupacija maleno biće - mijenjanje pelena, dojenje, kuhanje ručka, pjevanje, pričanje priča i glupiranje su naša svakodnevica. Srećom, imam divnu bebu koja puno spava i mami ipak dopusti trenutak mira i tišine. Tako, nakon buđenja oko 5-6 ujutro i ranog doručka, Franka odspava još jednu turu, a ja najčešće iskoristim to vrijeme za tuš, kavicu, sitne radosti.
Trenutno čitam Priče iz grada udovica i knjiga me oduševila - pomisao na svijet kojim bi vladale žene uvijek me razveseli i inspirira - iako naposljetku uvijek zaključim da bismo se kad tad kolektivno počupale i prestale razgovarati jedna s drugom.
Tipično ženski, moja kćer i ja prošetale (čitaj: ona je spavala u kolicima) smo do dućana sa zavjesama, i potpuno neuke, ipak uspjele izabrati zavjese koje ćemo, nadam se, ove godine postaviti na naše prozore! Hvala dobroj teti prodavačici koja mi je toplo preporučila povoljne zavjese koje i ona ima i koje se ne moraju peglati - što mi je najvažnija karakteristika zavjesa!
Nakon šetnje, treba spremiti i ručak! Ideja mi ponestaje, i neprestano vrtim par jela koje volimo - jedno od njih su i lazanje koje spremam s ovim sjajnim Barilla tijestom koje nije potrebno prethodno kuhati. U pakovanju je trideset komada pa od jedne kutije mogu napraviti lazanje bar tri puta! Kad smo kod tijesta, primijetila sam u šetnji Ružinom ulicom i mali obiteljski obrt za proizvodnju tijesta - što je zaista prelijepo u usporedbi sa svim zaključanim obrtima koji čame u toj osječkoj ulici.
Znate kako žive studenti - svo suđe im je nespareno, posteljina im je sastavljena od nekoliko različlitih kompleta... U trenutku kad se useliš u svoj stan, odmah poželiš imati jednake ručnike, lijepi pribor za jelo, matching posteljinu (mi ne možemo imati bračni pokrivač jer bi jedno od nas stalno bilo prehlađeno). Zato, krenuli smo s povoljnim, a lijepim beštekom iz Lidla (150 kn), a kupili smo i dječji pribor (30 kn) za našu Franku koja trenutno, osim maminog mlijeka, jede samo svoju šakicu.
Nakon jela, valja razmisliti i o desertu (da, smršavit ću - nikad!), ili barem guglati recepte za božićne keksiće (kalupići su iz Interspara - 15 kn) koje ćemo mijesiti u novom domu. Ne mogu ni opisati koje uzbuđenje vlada u meni pri samoj pomisli - već se danima suzdržavam od slušanja božićne playliste! Mmmmm, maštam o cimet zvjezdicama s bijelom glazurom....
Iz tvojih postova pršti sreća i baš mi je drago i smješkam se zbog toga :)))
OdgovoriIzbrišiA cemu blog i sluzi nego dijeljenju srece! Svima zelim takvu radost!
Izbriši