Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (8)

Sreća doista jest u malim stvarima - moja mala djevojčica najveća mi je sreća! Ipak, kako bih i dalje ostala normalna mama sa zdravim živcima, potrebno mi je nekoliko minuta na dan samo za mene. "Spavaj kad beba spava", svi mi kažu, ali ja kradem te dragocjene trenutke za čitanje ili gledanje bedastih filmova (npr. Trainwreck). Ovog mjeseca moj knjižni klub čitao je famoznog Velikog Gatsbyja kojeg sam, tim povodom, pročitala po drugi put. I što da vam kažem? Razumijem ja da Gatsby savršeno opisuje tu eru dvadesetih, dekadenciju Amerike, svu tragediju wannabe celebrityja, ali nije to za mene great american novel - Fitzgeraldov stil jednostavno me ne oduševljava. P.S. Koliko god voljela Leonarda, pravi Gatsby za mene je Robert Redford - pogledajte film iz 1974. s njim u slavnoj ulozi!



Ponestaje mi ideja za darivanje, pogotovo kad su u pitanju rođendani meni najbližih prijatelja koje poznajem dvadeset godina i kojima sam poklonila sve - od porculanskih figurica (jeste li ih i vi skupljali?), šalica, spomenara i leksikona, knjiga, odjeće pa sve do kuharica. Ovog mjeseca dvije moje stare prijateljice imaju rođendan, a jednoj od njih, možda i jedinoj od mojih cura koja uspije uzgojiti neku vrst zelenila, poklonila sam stabalce limuna - da ju sjeti da, kad ti život da limune, valja napraviti limunadu!



Dućani su krcati božićnim ukrasima i neću lagati - obožavam to - sve bih kupila! Ovom Božiću posebno se radujem budući da je mojoj Franki to prvi Božić - i već sam joj naručila poklon (funkcionalan, ali sladak!). Iako je još mala, znam da će uživati u božićnim pjesmama i lampicama na boru (sanjam o srebrno zlatnom boriću). Jedva čekam!


A dok ne stigne Božić, darivat ću je slatkim ukrasima za kosu (koje, budimo realni, nema) koje svaka mama  voli vidjeti na svojoj bebici (iako ne drže kosu, nego klempave uši). Trakice i gumice za kosu (nećakinji) naručila sam na Facebook stranici Svašta by mašta simpatične Vesne, i toplo vam preporučujem njezin unikatan ručni rad.


Zna se, nema odmora za dušu bez kave, zato uživam u svakom sunčanom danu i, dok Franka hrče ispod jesenskog sunca, uživam u kofeinu i zlatnoj Dorini s Domaćicom (jeste li probali?) koju bih svrstala na drugo mjesto mojih omiljenih čokolada, odmah iza Oreo Milke! E, to vam je la dolce vita!


Primjedbe

  1. Oči su mi se raširile kad sam vidjela šalicu - oh kako padam na lijepe šalice!!! OK idem dalje s postovima redom, moram priznati nisam ti dugo bila na blogu ali to je kao kad gledaš super seriju koja ima puno sezona :)) Nadam se nekoj slici Franke!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Salica je od keramike, rucno radjena, suvenir Kopackog rita!
      A Franku necu tako skoro dijeliti sa svijetom, ona je samo moja! :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...