Preskoči na glavni sadržaj

Što nositi u babinje?

Pospremila sam krevet, na stol za peglanje složila hrpu rublja (ako se nešto može odgoditi - kod mene je to peglanje), oprala kosu, oprala suđe, pripremila sve za ručak, skuhala kavu i sjela, kad, gle, beba kao da zna (sita i suha, da se razumijemo!), počinje plakati. Srećom, tu je Youtube i sve te silne dječje pjesmice čije stihove sam s godinama i pozaboravljala, pa mama može popiti kavu 20 minuta, a Franka uživati u "Kišobranu za dvoje" i drugim legendarnim skladbama.

Ovih dana otvorili smo sezonu babinja pa evo mojih random misli povodom toga. Pričala mi je jedna prijateljica da je jednom prilikom u babinje bebi odnijela kinder jaje - i bila je uvjerena da je taj poklon pravi pogodak jer, hej, koje dijete ne voli kinder jaje! Danas ona čeka svojeg trećeg sina i sigurna sam da bi, baš kao i ja sada, bila pametnija pri izboru pklona za prijateljičinu bebu. Znam, reći ćete da je praktično pitati mamu što joj treba, no, i jako nezahvalno. Da, voljeli bismo ležaljku s igračkicama, mobil ili neku takvu stvarčicu, ali ne želimo od ljudi tražiti takve fancy poklone, prvenstveno jer je danas svaka kuna bitna i jer im ne želim stvarati obvezu, a i jer želim da moje dijete drugi darivaju od srca, a ne prema mom izboru. Pa evo nekoliko ideja za povoljne stvarčice koje trebaju bebama, a kojih se roditelji ne sjete prije nego beba dođe na svijet - da ne bi i vi u babinje pošli s kinder jajetom.

Ukratko, ako želite pokloniti nešto korisno s čime nećete pogrješiti, kupite pelene - simple as that, jer, čak i ako ih imaju, potražnja za njima neće jenjavati još neko vrijeme! Za bebice do 5 kg najbolje su Pampers new baby dry i Pampers comfort, a na forumima sam saznala da su za veće bebe odlične i pelene brandova Plodine, Konzum itd. Osim jednokratnih pelena, uvijek su potrebne i tetra pelene koje mame koriste za široko povijanje, za bljuckanje, za kupanje itd. Mi ih trenutno imamo dvadesetak i uvijek su sve u pogonu ;)

Ukoliko vaša prijateljica nema stol za presvlačenje, poklonite ga - cijena im je 150 kn, a to je stvar bez koje ne bih mogla s obzirom da beba pušta na sve strane.

Nadalje, često ljudi nose u babinje vlažne maramice, no, valja imati na umu da ne žele svi koristiti puno kozmetike za bebe, nego brišu guzu bebi blazinicama i toplom vodom koja je, uostalom, ugodnija bebi, za razliku od hladnih vlažnih maramica. Mi koristimo ove iz Mullera za 12 kn (60 komada), a dobre su i Babylove iz DM-a za petnaestak kuna. Osim toga, kao i pelene, majkama je uvijek potrebna krema za guzu, pa je to, uz pelene, još jedan proizvod s kojim ne možete fulati.


Mame i tata kupe unaprijed bebici odjeću, ali možda se neki (čitaj: mi) ne sjete sitnica kao što su kapice, rukavice, trakice za kosu, štramplice ili vestice (ako je beba rođena za toplog vremena), pa ih obradujte tim sitnicama!


Već u prva dva posjeta dobili smo stvarčice kao što su ove zgodne kutijice za dudu varalicu (već smo je imali i ranije pa imamo i duplića), razne grickalice za zube, igračkice, podbradnike, termometre za vodu itd. - sve su to sitnice koje bebi još i nisu potrebne, ali zasigurno će biti korisne jednog dana. Ipak, ako u babinje idete nešto kasnije, imajte na umu da te stvari roditelji već imaju.


Ako čujete da beba kojoj idete u posjet ima grčeve, prošećite do Mullera i kupite ovaj jastučić unutar kojeg se nalaze koštice grožđa - zagrije se u mikrovalnoj i služi bebinom trbuščiću kao termofor. Nama je zaista pomogao, a cijena mu je samo 50 kn.


Ukoliko želite nešto pokloniti i majkama, mislim da je zgodno pokloniti ovaj čaj za dojilje od kima i komorača koji potpomaže proizvodnju mlijeka, a i koristan je protiv grčeva - navodno. Iako to nije dokazano, mama, čija beba ima grčeve, pokušat će sve! I ukusan je! Može se pronaći u ljekarnama.


Ako ćete mamama poklanjati išta od kozmetike, onda nek to bude melem. Mame često peru ruke i vrlo vjerojatno su im ruke zbog toga suhe, a melem, između ostalog, služi i za bradavice koje su bolne ili koje imaju ragade, a mama ga ne mora ispirati prije nego će beba sisati.


Kad smo kod bradavica, dobro je, posebno na javnim mjestima, nositi jastučiće za dojke, jer nikad ne znaš kad će mlijeko poteći i stvoriti awkward moment. Osim što puno doje, mame puno i peru rublje, posebno bebino, pa deterdžent s naznakom sensitive nije loš izbor za novopečenu majku! A ako vam baš ponestane ideja, uplatite mladoj majci masažu - nikad vam to neće zaboraviti! :)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...