Preskoči na glavni sadržaj

Za bebu spremni!

Da moja doktorica vidi kako mirujem, vjerojatno bih dobila jezikovu juhu. Istina jest da je puno lakše po cijele dane se izležavati u bolničkom okruženju - doma uvijek imaš razlog popeti se uza stepenice, sagnuti se ili sjediti, a ponekad ti iz dosade dođe da peckariš (neki od najčešćih deserata su - Mileram torta i fritule s jogurtom). Svakim danom moja beba je veća, što osjećam svakim djelićem svog tijela, i zrelija, pa sam i mirnija - spremni smo za nju! Štoviše, što sam ogromnija, to sam spremnija i ne mogu vjerovati da ću ovo reći, ali, jedva čekam porod!

Ipak, koliko god kupila tetra pelena ili krema za guzu, za ono što nas čeka nikada uistinu nećemo biti spremni, što je valjda razlog zašto smo svi u obitelji pomalo napeti ovih dana. Kako će to izgledati? Hoće li porod proći u redu? Hoćemo li znati brinuti se o potrebama svoje bebačice i hoćemo li ikada više oka sklopiti? Sve su to strahovi koji progone soon to be roditelje.

Velike stvari za bebu naslijedili smo od šogora i šogorice - kolica, krevetić, autosjedalice, pa smo posljednjih mjeseci za bebu nabavljali samo slatke outfite, slagali ih u kutije, prosto ne vjerujući da ćemo jednoga dana u njih obući svoje dijete. Nešto odjeće dobila sam od šogorice i od sestrične, ali bez obzira je li darovana odjeća jako istrošena ili ne, svaka majka poželjet će za svoju bebicu novu robicu na koju nijedno dijete (do sada) nije bljucnulo. Body benkice (bodyji s kopčanjem naprijed - jako praktično), bodyje, majičice, gegice (odjelca koja nisu otvorena na nogicama), pidžamice, čarapice i kapice kupila sam u Kiku, Takku, H&M-u, C&A i NKD-u, a ručnike za bebu s kapicom kupila sam povoljno u Ikei. Prosječna majka u svakoj trgovini, pa čak i u trgovini alatima, provjerit će ima li ondje nešto što bi koristilo njezinoj bebi.



Švedske pelene (za široko povijanje i zdrave kukove bebice), tetra pelene (koje služe kao pelene, kao pomoć pri previjanju ili hranjenju), i to u bijeloj i u ružičastoj boji, te platnene maramice, kao i male bijele rukavice kupila sam u butiku Mali anđeo. Radi se o domaćoj tvrtki koja proizvodi odjeću za krštenje i opremu za bebe, a čije proizvode možete naručiti putem web shopa (dostava u roku od desetak dana) - mnoštvo je uzoraka, cijena je povoljna, kupujte hrvatsko - toplo preporučujem!
Posteljinu (jastuk i jastučnicu, pokrivač i navlaku za pokrivač te ogradicu za krevetić), podlogu za previjanje i madrac s memory pjenom smo kupili u Pikolu, dok smo drugi par posteljine (s dva lica) kupili za svega 50 kn u Ikei, kao i dvije plahte (jer iz nekog razloga, plahte najčešće ne spadaju u komplet posteljine koji ćete kupiti za bebu).



Osim posjeta dućanima s odjećom, pripreme za bebu uključuju i posjet ljekarni. Za njegu bebinog pupka mamama i tatama su potrebne sterilne komprese za pupak, Octenisept, Tyrosur prašak, Pavlovićeva krema, mrežica za pupak broj 6, a nije loše pribaviti niti otopinu za nos Sunce moje malo ili fiziološku otopinu, kao i razne vatice i blazinice. Želimo koristiti što manje kozmetike za bebu, za kupanje ćemo koristiti toplu vodu i eventualno bademovo ulje (s kojim mažem trbuh većinu trudnoće) i dječji sapun, a i upotrebu vlažnih maramica htjela bih izbjeći, barem dok je beba majušna - da što duže zadrži prirodni baby miris, bez kemije. Kad smo kod kemije, odjeću za bebu prala sam Persil sensitive tekućim detergentom na 40 stupnjeva, bez omekšivača.



Za bebu smo kupili i mnoštvo stvarčica za koje se nadamo da nam, zapravo, neće trebati - dude varalice, flašice i umjetno mlijeko, četku za čišćenje flašice itd., budući da se nadamo da će naša mala biti cicoljubac. O dojenju smo se informirali na svakom koraku i kao najveće ohrabrenje i pomoć mogu svim budućim mamama preporučiti film Mliječna staza Udruge RODA, dostupan u dijelovima i na Youtubeu! Pa, Bože, pomozi!



Na netu se može naći sto popisa stvari koje mama nosi u rodilište, a ni moj nije ništa originalniji - Chicco ulošci (kupljeni u Pikolu), Ona ulošci (sa folijom), blazinice za dojke, dva grudnjaka za dojenje (kupljeni na tržnici), sve vrste vlažnih maramica, mali gel za tuširanje, mali šampon, pasta i čestica za zube, desetak običnih pamučnih gaćica, dvije spavaćice s kopčanjem - prigodne za dojenje, jedan ogrtač (kao i spavaćice, kupljen na tržnici), jednu pidžamu, dvoje japanke (jedne za kupanje, jedne umjesto papuča u ovo toplo doba), wc papir, kekse, vodu, labelo, mobitel i punjač za mobitel, kao i trudničku knjižicu. Ne zaboravite, ovako spakiranu torbu već sam nosila u bolnicu, i ništa mi nije nedostajalo! Torba čeka, a ja brojim dane - još 26 dana!

Primjedbe

  1. Jedna buduća mama ovdje! :)

    Imam dva pitanjca.

    Sterilne komprese - to su baš neke posebne za pupak ili obične (da se ne zblamiram u ljekarni, ha ha ha)?

    Gdje si kupila spavaćice - neki dan prošla cijeli City Centar i vidjela ih jedino u C&A, a tamo su mi malo preskupe. :(

    Hvala! Pratim blog! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bok, Petra! Sterilne komprese se za stosta koriste, dimenzije su cca 5x8 cm, ali i ako kazes da trebas za pupak, znaju sto ti treba! Spavacicu sam kupila na trznici jer niiiigdje nisam nasla s kopcanjem na grudima, sto su mi rekli da nadjem. Ali, u bolnici je bilo tako vruce da sam bila u majicama kratkih rukava koje su mi bile komotnije i majicu dizala pri dojenju! Cimerice su mi pidzame nabavile u Lidlu!
      Vici ako imas jos pitanja!
      Hvala sto pratis :)

      Izbriši
    2. Bok, Petra! Sterilne komprese se za stosta koriste, dimenzije su cca 5x8 cm, ali i ako kazes da trebas za pupak, znaju sto ti treba! Spavacicu sam kupila na trznici jer niiiigdje nisam nasla s kopcanjem na grudima, sto su mi rekli da nadjem. Ali, u bolnici je bilo tako vruce da sam bila u majicama kratkih rukava koje su mi bile komotnije i majicu dizala pri dojenju! Cimerice su mi pidzame nabavile u Lidlu!
      Vici ako imas jos pitanja!
      Hvala sto pratis :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...