Preskoči na glavni sadržaj

Preživjeti život u dvoje

Mislila sam da će biti čudno buditi se bez zvuka budilice, izležavati se u pidžami i ne odlaziti na posao, ali, iako sam se prvih dana budila i ranije nego je to uobičajeno, iznimno brzo sam se adaptirala na bio ritam jedne trudnice koja je na dopustu. Jutro je oduvijek moj najdraži dio dana i mogu vam reći da je baš dobro uživati u njemu bez radnih obveza! Pospremanje stana, kuhanje ručka i svakodnevne obvezice čine se sada, kad moj dan nije sveden samo na polovicu popodneva, mačji kašalj!

Doručak je najvažniji dio dana, a nakon zobene kaše s borovnicama moja djevojčica u trbuhu ima sat jutarnje gimnastike. Ma kakav dan bio, kakvi god ljudi oko vas bili, kad u vama raste mali čovjek, osmijeh je neizostavan detalj na vašem licu. Sada, kada je itekako prisutna, mogu reći da postajem sve nestrpljivija - jedva čekam da ju upoznam!


Budući da mogu zaboraviti košuljice i drugu obleku za zaposlene žene, odmah prvih dana počastila sam se shoppingom majičica i haljinica za tople dane. Ovog vikenda idemo na prvu svadbu otkad sam trudna (a možda i posljednju jer nam se pola rodbine ženi u rujnu, kada je i termin) pa sam se s mužem poigrala i shopping kraljice (ta emisija je naš guilty pleasure) našavši u Orsayu ovu lepršavu haljinu u kojoj se mogu zamisliti da pojedem i dvije sarme! Haljina je već ukrašena mint detaljima pa sam samo uložila u lak za nokte Play with my mint i naušnice i voila - ima da budem zavodljiva u zelenom! (Ispričavam se svima koji ovaj dio posta nisu u potpunosti razumjeli)


Ovih dana bolje dišem, možda se pelud umorila, ali me zato pate grčevi u nogama koje pokušavam otjerati Donat Mg-om ili šumećim magenzijem. Svaka trudnička tegoba inspirira me na čitanje literature o trudnoći ili o djetetovoj prvoj godini, a ovog tjedna čitali smo knjigu Mama zna najbolje (i tata) Osječanke Marine Knežević Barišić, koja je prilagođena upravo hrvatskim mamama i tatama, i koja sadrži odlične savjete i iskustva novopečenih roditelja. Ako želite pokloniti knjigu budućoj mami ili tati, ova je odličan izbor, a njena cijena je samo 129 kn (većina knjiga o trudnoći ili bebama je skupa)! Mi smo je čituckali na kavi, smijali se, ali i svašta naučili!


Ovog tjedna uživala sam u novoj glazbi, albumu After it all grupe Delta Rae i albumu The firewatcher's daughter Brandi Carlile, savršenom spoju indieja i alt-countryja, folka i bluesa. Osim s knjigama o bebama, patila sam se i s Dečjim dobošem, iliti Limenim bubnjem Guntera Grassa, ovomjesečnog izbora u našem book clubu. Grass sigurno jest vrstan pripovjedač, i ima ova knjiga dijelova koji me ostavljaju bez teksta, ali ima i dijelova koji su naporni i za koje mislim da su poslastica za sve psihologe, jer ja, neuka, stvarno ne razumijem tog Oskara. Zato, dobro je došlo osvježenje u obliku smoothieja od kivija i malina.



Ovoga tjedna napokon sam pronašla vremena učlaniti se i u Babybonus DM-a i dobila DVD, prvi bebin album, torbicu i knjižicu s bonovima koja će nam zasigurno dobro doći kad budemo opremali svoj mali curetak. Još uvijek nismo kupovali ništa za bebu, rodbina nudi bodije, kolica i krevetić, hvala Bogu, pa treba napraviti inventuru i provjeriti što nam nedostaje. Ipak, nisam mogla odoljeti ovom slatkom kompletiću, koji sam kupila dok nisam znala čekamo li dječaka ili djevojčicu, a koji svako malo otpakiram i čudim se kako je malen i pitam se je li moguće da ću u njega oblačiti svoju bebicu.


Mislila sam da će biti čudno svaki dan provoditi s mužem, mislila sam da ćemo se zasititi jedno drugoga, ali vidim da smo mirniji i sretniji nego kad nas je razdvajalo radno vrijeme. Istina jest - ni sa kim drugim ne bih radije provodila vrijeme, a našu radost podijelila je ovog tjedna i naša djevojčica koja je po prvi puta dopustila i tati da osjeti njeno plivanje u maminom trbuhu!

Primjedbe

  1. Umrla sam od smijeha na ''zavodljiva u zelenom'' :D Imamo isti guilty pleasure :)
    Baš ću poslušati ovu Brandi, zvuči zanimljivo...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma svi gledaju Shopping kraljicu, ali nece priznati :D Javi dojmove za Brandi! ;)

      Izbriši
  2. Ajooooooooooooooooooooooooooooooooooooooj <3 <3 <3 Baš zračiš mirom i spokojom i radošću kroz cijeli post :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...