Šljokičasta žena

Killing me slow, out the window I'm always waiting for you to be waiting below Devils roll the dice, angels roll their eyes What doesn't kill me makes me want you more And it's new, the shape of your body It's blue, the feeling I've got And it's ooh, woah-oh It's a cruel summer Za razliku od Dalmacije, u kojoj je more hladnije (hm, kao i njezini ljudi, ponekad se čini), u Istri čovjeku uzavre krv. Crvena zemlja koja othranjuje vinovu lozu priziva na uživanje u tanjurima paste sa sočnim pomodorima , u senzualnim tartufima i un bicchiere di vino  (malvazije, npr.) i ja si pomislim - ovog sam se ljeta ponovno zaljubila u svog muža! Ah, amore, guarda cosa ci hai fatto ! U tom romantičnom raspoloženju, u Istri koja me oduvijek podsjeća na Italiju (napomena: sudim po par dana provedenih u Asizu), posegnula sam za knjigom talijanske književnice Natalije Ginzburg, jer nitko ne piše strastveno o ljubavi (prema životu!) kao Talijani - rekla bih iz svog skromnog čitate...

Svaki prostor ima svoja pravila, svoje mirise, svoj tempo i raspored, i svaki stvara određena očekivanja. Borova šuma, velika slova na zgradi, prostrana svjetla recepcije s mirisom slatkastog ružmarina, i onda bojazan - hoće li hotelska soba ispuniti očekivanja (nadmašila je očekivanja!) i je li ljetovanje ovog tipa ono što moja obitelj treba. Za razliku od likova u ovom romanu, mi se nalazimo usred Dalmacije u jeku sezone i jasno je zašto su se toliki gosti stisnuli u hotel ovih dana, ali ovaj mi je prostor svejedno bio savršena kulisa za čitanje "Hotela na jezeru", romana Anite Brookner, žene koja je karijeru izgradila najprije kao doktor povijesti umjetnosti, a potom kao književnica, napisavši prvi roman, "Korak u život" u 54. godini (zanimljivo, Mariju Puzou i Julijanu Barnesu bila je jedna od najdražih autorica). Iako okružena zahtjevnom djecom, pokušavala sam hotelski život gledati očima Anitine protagonistice i proniknuti u ono što meni treba za odmor duše,...

I told myself I closed that door But I'm right back here again I know half of what I'm saying don't make no sense So don't ask me where I've been Znate već, nisam ja veliki putnik - ali, koliko me uznemiruju pakiranje i promet, toliko volim onaj romantični dio putovanja! Moje pripreme za putovanje uključuju proučavanje umjetnosti (nisam to ja izmislila, to je činio i Van Gogh prije nego se preselio iz Nizozemske u Francusku - pročitao je Balzaca, Flauberta, Zolu i Maupassanta), arhitekture, običaja i gastronomije - znatiželja i radost izmjenjuju se u mom biću mjesecima! Od putovanja nikad nemam prevelika očekivanja (jer znam da je kod kuće najljepše!), ali ususret putovanju pretvaram se u istraživača (s ograničenim smislom za pustolovinu). Nisam uvijek bila takva - prije petnaestak godina, bilo mi je dovoljno izležavati se na plaži. No, život se poigrao sa mnom i tri sam godine živjela u nepoznatom mi gradu na moru - odlučila sam ga upoznati iz očaja, misleći da ću ...