Šljokičasta žena

Poznata vam je ona stara „Pazi što želiš, da ti se ne bi i ostvarilo?“ Kako mi je tijekom odrastanja jedan od uzora bila čuvena Lorelai Gilmore (i da, znam da se Alexis Bledel udala – ne morate mi više javljati!), koja je sanjala o otvaranju svog pansiona, tu i tamo sam i ja povjerovala u izvrsnost te ideje. Vjerovala sam da sam stvorena za vođenje hotelčića, dijeljenja zaduženja i organiziranja obiteljskih ručkova, vjenčanja i drugih radosnih prigoda. Ovih dana moj san o punoj kući ljudi, organizaciji i nabavci hrane za svih njih, pranju posteljine i podijeli ručnika ostvario se. U naš stan privremeno su se uselile moje sestre i prijateljice, a iselili mir i tišina. Zaista je lijepo biti domaćin,učiniti da se ljudi osjećaju opušteno i sito, ali lagala bih kad bih rekla da se nisam umorila. Kad osoba živi sama dugi niz godina, koliko god žudi za društvom i bukom i cikom, navikne se i na usporeni tempo života, pa sam odmor od velike gužve u šibenskoj četvrti proteklog vi...

Pamtite li kad ste prvi put rekli nekome da ga volite? A kad ste to posljednji put učinili? Bili to roditelji, sestre, braća, prijatelji ili onaj tko vam je ukrao srce, što smo stariji, riječi 'volim te' teže prevaljujemo preko usana - pokazivanja osjećaja slično je sposobnosti za letenjem koju Petar Pan ne želi zaboraviti. Zavidim ponekad djeci na njihovoj slobodi – ako nekoga vole, to će mu i reći, dok mi odrasli šutimo, uvjereni da je taj netko dobro upoznat s onim što za njega osjećamo. Iskreno, nema mi ljepših riječi nego čuti 'volim te' - to su jedine riječi za koje ne postoji pogrešan trenutak. Da, trebali bismo ih češće izgovarati, ali i čuti. 'V-o-l-i-m t-e', upiti svako slovo. Ne uzimati ljubav kao nešto što smo bezuvjetno zaslužili, jer blagoslov je imati nekoga dovoljno hrabrog i ranjivog da te voli, i to ti kaže. U našoj obitelji nismo imali običaj ljubav izjavljivati, češće smo je pokazivali na suptilan, drugima i neprimjetan način. T...

Nemojte se iznenaditi ako pitate Šibenčane ponešto o otocima koji okružuju kanal svetog Ante, a oni budu škrti na informacijama – istina jest da mnogi od njih nikada na njima nisu ni bili. Čini mi se, i ispravite me ako griješim, da je biti otočanin za Šibenčane grjehota, otuda i posprdni naziv bodul ili bodulica. Ipak, za mene su šibenski otoci svijet za sebe koji se itekako isplati posjetiti. Ovaj put prvi put smo se uputili prema Prviću, tom prvom otoku do Vodica koji je ime dobio po tome prvenstvu ili po poganskom bogu starih Hrvata - Prvinu. Za razliku od drugih po veličini malih otoka, Prvić ima čak dva mjesta – Prvić Luku i Prvić Šepurine, međusobno udaljena cestom dugom 1 km. Od Šibenika do Prvić Luke, u koju smo se zaputili, brodom Tijat vozit ćete se 45 minuta i platiti 17 kn u jednom smjeru, te uživati u pogledu na šibenski arhipelag, savršeno modro more i tvrđavu svetog Nikole koja čuva šibenski kanal. Baš kao i u svakom mjestu u našoj zemlji, katolička redo...

1982. godine ljudi su prvi put sjeli za osobno računalo i poslužili se CD-om zbog čega je računalo krasilo i naslovnicu Timea, Michael Jackson izdao je Thriller, film Chariots of Fire rasturio je Oscare, Njemačka je pobijedila na Eurosongu, Italija je pobijedila na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Španjolskoj, predsjednici su ubijani u atentatima diljem kugle Zemaljske, ratovi su bijesnili, a usred svog tog kaosa rodio se Adrian Mole – momak zahvaljujući kojem sam prvi put čula za Falklandske otoke (i rat na njima) te se zainteresirala za Pandoru i njezinu kutiju, junak čija muška perspektiva mi je pomogla u godinama u kojima je ključno bilo razumjeti na koji način funkcionira mozak onog dječaka u kojeg sam se zagledala. Ne znam što je nagnalo Sue Townsend, najpoznatiju britansku humoristkinju, ženu koja je čitati naučila s osam godina, školu napustila s petnaest, a u dvadeset i drugoj godini već bila majka troje djece, da stvori svijet tinejdžera Adriana Molea, ali njenu p...

Veliki gradovi su top odredišta za uzbuđenja gladne turiste, ali ako tražite bijeg od stresa na poslu, gužve i buke u mjestu stanovanja, mir potražite u nekom od manjih mjesta na našoj obali, kao što je npr. Tribunj, u kojem rado provodim vikende. Podijeljen na kopneni dio te na, mostićem povezan s njim, poluotočni dio na kojem su se zbile kamene dalmatinske kućice, Tribunj broji oko 1.500 duša i savršeno je mjesto za romantičan odmor udvoje ili veseli odmor s obitelji. Ako niste znali, iz Tribunja su naš poznati pjevač Đani Stipaničev te dirigent i skladatelj Boris Papandopulo, a iako je odrastao u šibenskoj ulici velikana, upravo u Tribunju rođen je najpoznatiji brk Hrvatske - Mišo Kovač. Iako udaljen od prenapučenih Vodica tek nekoliko kilometara, Tribunj je prava oaza mira u kojoj večeri možete provesti ispijajući limunadu uz more, s pogledom na otočiće Lukovnjak i Logorun, na kojima se stoljećima goje tribunjski tovari, ili u ribarskim feštama...

Bez obzira na svjetske krize i epidemije, dogodi se da se čovjek nađe u razdoblju života kada smatra da su one bitne kockice posložene i kad sve ima smisla. Možda pomisli i da je doživio istinsku sreću i zadovoljstvo. A onda mu jedan susret, događaj ili rečenica pokažu da je iznutra prazan i da još uvijek nije našao ono što je tražio – unutarnju ravnotežu i Ljubav koja ga može promijeniti iz korijena. Takva spoznaja pogodi me kao grom iz vedra neba, u vrijeme automatskog prakticiranja odlazaka na svete mise, izricanja molitvi bez srca i bez potrebe za duhovnom obnovom. Trgne me iz rutine u koju sam se lijeno ugnijezdila i odjednom se slomim u suzama čudeći se šupljini svog srca. Razbijem se na komadiće i spoznam koliko sam daleko od Boga bila, u kolikoj mjeri sam zaostala u duhovnom razvoju te koliko je moj život zbog toga bio opterećen brigama, nervozom, bijesom i mržnjom kojima nisam pronalazila lijeka, misleći da su oni teret koji nužno svaki čovjek nosi sa sobom u ovom užurban...

Posao - 1, mladoženja - 1, dana do vjenčanja - 61, dana bez pudera - 27, čvimbi - 3, vaginaleta - 3, kupljenih nepotrebnih stvari - 5, dana bez čokolade - 7, dana bez čipsa - 29, kuglica sladoleda - 1, pojedenih fritula - 2, popijene vode - 50 litara, misli o čokoladnoj torti - 73 Zaista ne znam što se nalazi u glavama drugih žena dok smireno koračaju ulicama u skladno odabranim outfitima iz Zare, dok hladne glave guraju kartice u ruke Konzumovih prodavačica, dok se opušteno sunčaju na gradskim plažama, ali u glavi ove žene je trenutno predsvatovski kaos. Oduvijek sam voljela popise - to-read, to-do, to-write, to-watch, to-buy, to-make, to-clean - slagala sam ih podsjećajući se da dobra organizacija predstavlja pola uspjeha. No, kad tad i kod najorganiziranije žene dolazi do opterećenja popisima opsjednutih sivih stanica i ona počinje crushirati, poput starog računala koji se ne može nositi s upadatnim softverom (wow, pokušaj informatičke reference - proud!). Kraj obavljanja...