Preskoči na glavni sadržaj

Na tragu Agathe Christie: Kralj krimića

Dr. Gideon Fell: Kad ste točno prvi put čuli za "Tajnu zelene kapsule" Johna Dicksona Carra, znanu i kao "The Black Spectacles" američkim čitateljima?

Gospođa Šljokičasta: Bilo je to 9. siječnja, dakle, početkom ove godine. Da, sigurna sam, jer taj sam dan na Netflixu gledala film "Wake Up Dead Man: A Knives Out Mystery".

Dr. Gideon Fell: Hm, malo je čudno da niste ranije čuli za njega, ipak je on "kralj krimića", uz bok "kraljici" Agathi Christie. No, kakve veze Josh Brolin ima s Johnom Dicksonom Carrom?

Gospođa Šljokičasta (uzbuđeno): U filmu, koji i sam počiva na temi zatvorene sobe, postoji čitateljski klub u kojem se čitaju krimići, a među njima i "The Hollow Man" Johna Dicksona Carra. Ta knjiga nije prevedena na hrvatski jezik, ali sam u knjižnici već sljedećeg dana pronašla knjigu "Tajna zelene kapsule", jedan od prevedenih romana tog zanimljivog predstavnika zlatnog doba detektivske proze, stručnjaka za romane znane kao "misterij zaključane sobe".

Dr. Gideon Fell: Da? "Zaključane sobe"? Tko je to rekao i kada?

Gospođa Šljokičasta: Pa ne znadem tko je to prvotno rekao, ali tako piše i u pogovoru izdanja V.D.T. Publishing iz 2001., koji je napisala Nataša Trslić. Piše i da je John Dickson Carr, kao i Agatha Christie, i Dorothy L. Sayers, bio član Detection Cluba - iako nije bio Englez, nego Amerikanac!

Dr. Gideon Fell: Vjerujem da je to svojevremeno bilo skandalozno, ali nemojte pretjerivati - opće je poznato da je Dickson Carr po uvjerenju bio Englez, da se oženio Engleskinjom, da je pisao o Englezima, a da su mu uzori bili Sir Arthur Conan Doyle i G. K. Chesterton, prema kojem je, hm, i napisao neke od svojih likova.

Gospođa Šljokičasta: Mislite, Vas, doktore?

Dr. Gideon Fell: Hm, da. No, prijeđimo na stvar. Što se točno zbilo u "Tajni zelene kapsule"?

Gospođa Šljokičasta: Znate, u mjestašcu Sodbury Cross dogodilo se trovanje, i to trovanje bombonima u dućanu gospođe Terry. Simpatičan je to dućančić kakvih je malo ostalo u Engleskoj, a kakvih je nekoć bilo na svakom ćošku. Gospođa Terry je "vedra duša i izvanredno sposobna, muž joj je umro i ostavio za sobom petero djece, razumijete?" "Dakle, 17. lipnja je bio četvrtak, tržni dan. U gradu je bilo dosta ljudi. Kao svršenu moramo uzeti činjenicu da u prodavaonici gospođe Terry toga dana nije bilo otrovanih čokolada."

Dr. Gideon Fell: Da? Zašto bismo to morali pretpostaviti?

Gospođa Šljokičasta: Gospođa Terry "ima petero djece, a jednome od njih je bio rođendan prethodnoga dana. Njemu u čast gospođa Terry je pripremila malo slavlje, a između ostalog ona je za goste izvadila veliku količinu slatkiša iz svake kutije s pulta. Nikome od njih nije bilo loše i nije bilo nikakvih posljedica."

Dr. Gideon Fell: Razumijem. I što se dogodilo tog 17. lipnja?

Gospođa Šljokičasta: Nekoliko je djece otrovano, a maleni je Frankie Dale pojeo najviše bombona, njemu nije bilo spasa.

Dr. Gideon Fell: Je li tako utvrđeno na obdukciji ili se tako priča u gradu?

Gospođa Šljokičasta: Tako se priča. A priča se i da je za sve odgovorna Marjorie Willis, graciozna nećakinja onog bogataša, Marcusa Chesneya, čiji otac i djed su "uzgajali najljepše breskve na svijetu", kojeg "ljudi ili mrze iz dna duše ili mu ukazuju poštovanje".

Dr. Gideon Fell: A vi? U koju grupu ljudi spadate vi, gospođo?

Gospođa Šljokičasta: Više nije važno, jer Marcus Chesney je mrtav, doktore.


Dr. Gideon Fell (posežući za whiskyem): Je li ga netko vidio mrtvoga ili je i ta informacija samo nusprodukt gradskih tračeva?

Gospođa Šljokičasta: Vidjeli su ga, dakako, smrt je utvrdio mrtvozornik, u sve će vas uputiti inspektor Elliot iz Scotland Yarda, njemu je slučaj dodjeljen. No, prije nego ga sretnete, znajte da je Chesney, u želji da skine ljagu s imena svoje nećakinje, organizirao u svojoj radnoj sobi malu psihološku predstavu da dokaže da ljudi nisu sposobni točno opisati ono što su čuli svojim ušima i vidjeli svojim očima. "Marcus je tvrdio da je devedeset devet od sto svjedoka, uvijek jednostavno neuračunljivo. Rekao je da nisu u stanju ispričati ono što su vidjeli vlastitim očima. Čak ako se radi i o požaru, uličnoj nesreći, pobuni ili nečemu sličnom, policija uvijek dobiva dijametralno suprotna svjedočenja koja su neupotrebljiva kao dokazni materijal." U sobi su u tom kobnom trenutku bile tri osobe - Marjorie, njezin zaručnik George Harding i profesor Ingram, da bi potom u sobu ušao četvrti čovjek i dao Chesneyu zelenu kapsulu koju je progutao, koja je uzrokovala njegovu smrt. Iako je događaj i snimljen, čini se nemogućim utvrditi što se dogodilo!

Dr. Gideon Fell (pronicljivo): "Uopće ne želim sjediti ovdje kao kakav nadmeni prorok, nagađajući i praveći se briljantno superiornim na vaš račun. Oduvijek sam mrzio takvu vrstu razmetljivosti i borit ću se protiv nje do posljednje kapi krvi", ali, tko je rekao da je gutanje kapsule prouzročilo njegovu smrt? I tko je prvi taj slučaj nazvao nemogućim?

Gospođa Šljokičasta: Doktore, imate puno pitanja - bilo bi najpametnije da prionete i pokušate otkriti identitet ubojice u ovoj nemogućoj situaciji... Zagrijati sive stanice uz cosy crime priče upravo je ono što svima nama godi u ove siječanjske dane, kad se inje lijepi na grane, a hladnoća uvlači u kosti.

Dr. Gideon Fell: Cosy crime? "Neka sve ide dovraga!"

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Skroz hladnokrvno

Moji najbliži zasigurno znaju za moju ovisnost o Googleu - nema pojma kojeg nisam guglala - guglam tijekom radnog vremena, guglam na wc školjci, guglam u hodu, guglam za vrijeme jela, guglam dok usisavam, dok peglam, pa i dok stavljam maskaru - hej, ali ne guglam dok vozim, pa nemojte ni vi (sad sam si sva kao Oprah)! Kad nešto čitam, postanem toliko opsjednuta time da želim biti u toj knjizi, u tom liku, u toj atmosferi, u tom vremenu. Sjećam se, dok sam čitala Mi djeca s kolodvora Zoo, danima sam samo ležala na svom krevetu, ne razgovarajući s ukućanima, furajući neku homeless-loner-junkie facu, dok sam u ostatku života bila odličan učenik i dok sam pušače pokušavala odviknuti od te odurne navike. Proteklih dana čitala sam Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea (da, onog lika koji je smislio Holly Golightly), pa možete zamisliti u kolikoj mjeri se ovdje guglanje otelo kontroli.  Budući da je roman utemeljen na istinitom događaju (čarobne riječi na koje se oduzmem - vo...