Preskoči na glavni sadržaj

Na tragu Agathe Christie: Kralj krimića

Dr. Gideon Fell: Kad ste točno prvi put čuli za "Tajnu zelene kapsule" Johna Dicksona Carra, znanu i kao "The Black Spectacles" američkim čitateljima?

Gospođa Šljokičasta: Bilo je to 9. siječnja, dakle, početkom ove godine. Da, sigurna sam, jer taj sam dan na Netflixu gledala film "Wake Up Dead Man: A Knives Out Mystery".

Dr. Gideon Fell: Hm, malo je čudno da niste ranije čuli za njega, ipak je on "kralj krimića", uz bok "kraljici" Agathi Christie. No, kakve veze Josh Brolin ima s Johnom Dicksonom Carrom?

Gospođa Šljokičasta (uzbuđeno): U filmu, koji i sam počiva na temi zatvorene sobe, postoji čitateljski klub u kojem se čitaju krimići, a među njima i "The Hollow Man" Johna Dicksona Carra. Ta knjiga nije prevedena na hrvatski jezik, ali sam u knjižnici već sljedećeg dana pronašla knjigu "Tajna zelene kapsule", jedan od prevedenih romana tog zanimljivog predstavnika zlatnog doba detektivske proze, stručnjaka za romane znane kao "misterij zaključane sobe".

Dr. Gideon Fell: Da? "Zaključane sobe"? Tko je to rekao i kada?

Gospođa Šljokičasta: Pa ne znadem tko je to prvotno rekao, ali tako piše i u pogovoru izdanja V.D.T. Publishing iz 2001., koji je napisala Nataša Trslić. Piše i da je John Dickson Carr, kao i Agatha Christie, i Dorothy L. Sayers, bio član Detection Cluba - iako nije bio Englez, nego Amerikanac!

Dr. Gideon Fell: Vjerujem da je to svojevremeno bilo skandalozno, ali nemojte pretjerivati - opće je poznato da je Dickson Carr po uvjerenju bio Englez, da se oženio Engleskinjom, da je pisao o Englezima, a da su mu uzori bili Sir Arthur Conan Doyle i G. K. Chesterton, prema kojem je, hm, i napisao neke od svojih likova.

Gospođa Šljokičasta: Mislite, Vas, doktore?

Dr. Gideon Fell: Hm, da. No, prijeđimo na stvar. Što se točno zbilo u "Tajni zelene kapsule"?

Gospođa Šljokičasta: Znate, u mjestašcu Sodbury Cross dogodilo se trovanje, i to trovanje bombonima u dućanu gospođe Terry. Simpatičan je to dućančić kakvih je malo ostalo u Engleskoj, a kakvih je nekoć bilo na svakom ćošku. Gospođa Terry je "vedra duša i izvanredno sposobna, muž joj je umro i ostavio za sobom petero djece, razumijete?" "Dakle, 17. lipnja je bio četvrtak, tržni dan. U gradu je bilo dosta ljudi. Kao svršenu moramo uzeti činjenicu da u prodavaonici gospođe Terry toga dana nije bilo otrovanih čokolada."

Dr. Gideon Fell: Da? Zašto bismo to morali pretpostaviti?

Gospođa Šljokičasta: Gospođa Terry "ima petero djece, a jednome od njih je bio rođendan prethodnoga dana. Njemu u čast gospođa Terry je pripremila malo slavlje, a između ostalog ona je za goste izvadila veliku količinu slatkiša iz svake kutije s pulta. Nikome od njih nije bilo loše i nije bilo nikakvih posljedica."

Dr. Gideon Fell: Razumijem. I što se dogodilo tog 17. lipnja?

Gospođa Šljokičasta: Nekoliko je djece otrovano, a maleni je Frankie Dale pojeo najviše bombona, njemu nije bilo spasa.

Dr. Gideon Fell: Je li tako utvrđeno na obdukciji ili se tako priča u gradu?

Gospođa Šljokičasta: Tako se priča. A priča se i da je za sve odgovorna Marjorie Willis, graciozna nećakinja onog bogataša, Marcusa Chesneya, čiji otac i djed su "uzgajali najljepše breskve na svijetu", kojeg "ljudi ili mrze iz dna duše ili mu ukazuju poštovanje".

Dr. Gideon Fell: A vi? U koju grupu ljudi spadate vi, gospođo?

Gospođa Šljokičasta: Više nije važno, jer Marcus Chesney je mrtav, doktore.


Dr. Gideon Fell (posežući za whiskyem): Je li ga netko vidio mrtvoga ili je i ta informacija samo nusprodukt gradskih tračeva?

Gospođa Šljokičasta: Vidjeli su ga, dakako, smrt je utvrdio mrtvozornik, u sve će vas uputiti inspektor Elliot iz Scotland Yarda, njemu je slučaj dodjeljen. No, prije nego ga sretnete, znajte da je Chesney, u želji da skine ljagu s imena svoje nećakinje, organizirao u svojoj radnoj sobi malu psihološku predstavu da dokaže da ljudi nisu sposobni točno opisati ono što su čuli svojim ušima i vidjeli svojim očima. "Marcus je tvrdio da je devedeset devet od sto svjedoka, uvijek jednostavno neuračunljivo. Rekao je da nisu u stanju ispričati ono što su vidjeli vlastitim očima. Čak ako se radi i o požaru, uličnoj nesreći, pobuni ili nečemu sličnom, policija uvijek dobiva dijametralno suprotna svjedočenja koja su neupotrebljiva kao dokazni materijal." U sobi su u tom kobnom trenutku bile tri osobe - Marjorie, njezin zaručnik George Harding i profesor Ingram, da bi potom u sobu ušao četvrti čovjek i dao Chesneyu zelenu kapsulu koju je progutao, koja je uzrokovala njegovu smrt. Iako je događaj i snimljen, čini se nemogućim utvrditi što se dogodilo!

Dr. Gideon Fell (pronicljivo): "Uopće ne želim sjediti ovdje kao kakav nadmeni prorok, nagađajući i praveći se briljantno superiornim na vaš račun. Oduvijek sam mrzio takvu vrstu razmetljivosti i borit ću se protiv nje do posljednje kapi krvi", ali, tko je rekao da je gutanje kapsule prouzročilo njegovu smrt? I tko je prvi taj slučaj nazvao nemogućim?

Gospođa Šljokičasta: Doktore, imate puno pitanja - bilo bi najpametnije da prionete i pokušate otkriti identitet ubojice u ovoj nemogućoj situaciji... Zagrijati sive stanice uz cosy crime priče upravo je ono što svima nama godi u ove siječanjske dane, kad se inje lijepi na grane, a hladnoća uvlači u kosti.

Dr. Gideon Fell: Cosy crime? "Neka sve ide dovraga!"

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati kao napad, je...