Sinoć, u 00:12, izgubila sam i posljednji komadić trudničkih moći (odmah sam namazala i vrat, zlu ne trebalo, složila bi se Nora Ephron, vjerujem). Znam to jer sam oprala kosu i, nakon što sam je osušila fenom, na sivom podu kupaonice beživotno je ostalo ležati 2468 vlasi moje kose. Iskreno, radije bih da me, umjesto kose, napustilo majčinsko ludilo uzrokovano hormonalnim promjenama, ali dobro. Baš kad pomislim da sam u najboljoj formi za majčinstvo, hormoni me razuvjere. U istoj minuti sam sposobna gledati svoje novorođeno i plakati od sreće jer je tako sladak, ali i biti tužna jer više neću biti trudna. Mogu plakati jer više neću biti trudna, i mogu u istom trenu plakati jer imam dvoje djece koja me izluđuju. Svakog dana, cijelo dopodne činim sve moguće da ih oboje uspavam u isto vrijeme pa da popijem kavu ili bar skuham ručak u tišini, a onda se ostatak dana, dok spavaju, grizem jer sam najsebičnija osoba na svijetu. I još, k tome, k vragu, najsebičnija osoba koja voli piti kavu. Ne znam kakve su druge mame uistinu, daleko od očiju javnosti, ali meni se uvijek čini da druge žene potpuno sređene i organizirane bezbrižno šeću sa svojom djecom, a da ja ne mogu pod kontrolom držati niti obrve, a kamoli djecu. Ima dana kad stvarno sumnjam u svoje sposobnosti, kad dan provedem na rubu suza, kad čeznem za razgovorom s drugom odraslom osobom, i kad sam uvjerena da ću prolupati i pri tome svoju djecu istraumatizirati za cijeli život, a na kraju takvih dana moram se podsjetiti da bih trebala voljeti svoju djecu i da i nije tako loše biti kod kuće s njima po cijele dane.
Npr., dobro je biti kod kuće s njima jer mogu biti u pidžami cijeli dan. Da, mogli bismo kao u filmovima biti u flanelskim pidžamama i pjevati u četku za kosu. Ipak, ne volim hodanje u pidžami (možda bih voljela da imam flanelsku pidžamu?), ali, pak, grudnjak ne nosim - zato, ako dolazite u goste, molim, najavite se!
Ne moram se ni šminkati doma jer mojoj djeci sam uvijek jednako raščupana i neugledna, pretpostavljam. Da se razumijemo, volim ja kupiti ruž tu i tamo, možda ste me i vidjeli s ružem - kad ga kupim, nosim ga dan i noć jedno tjedan dana, a poslije zaboravim gdje sam ga pospremila - ali ipak je ljepše kad, nakon milijun pusica, ne moram s djetetovog obraza ribati taj isti ruž.
Kad sam doma po cijeli dan mogu za ručak napraviti domaće tijesto. Takve me stvari posebno usrećuju, jer uvijek sam htjela biti brižna majka koja briše brašnaste ruke o pregaču. Za ozbač. Mogu napraviti domaće tijesto, ali vjerojatno neću jer ću se, kad djeca napokon zaspu, radije otuširati. P.S. Knedle su po receptu iz Sašine kuhinje - mekane su kao duša!
Volim primati plaću, a da ne moram ići na posao. There, I said it.
Jedna od boljih stvari kod rodiljnog dopusta je to što ne moram kupovati odjeću za posao. Kupovina odjeće oduvijek me samo uznemirivala, kome to treba! Umjesto shoppinga odjeće u trgovačkim centrima, kupujem online, i to knjige, sebi, Franki, prijateljima, nađem ja uvijek kome ću. Online kupovinu smislila je neka mama na rodiljnom, garant! Već se i Franka naučila radovati poštaru, valjda previše gledamo Super Wings. Paket za vas! - ima li ljepšeg! Osim knjiga, koje mi baš trebaju, mogu kupovati i druge stvari za kojima mi duša umire duže vrijeme - npr. pekač vafla i novu perilicu suđa. Yeah, I'm into kućanski aparati sad.
Ne moram trošiti vrijeme na shopping namirnica. Mužu, volim te (iako znam da ideš u dućan samo da pobjegneš od nas).
Iako mi je svaki dan nalik na onaj protekli, svejedno svakog dana sastavim popis stvari koje moram i koje želim napraviti. Ispunjavanje i najmanjih zadataka, npr. rezanje nožnih noktiju, čini me zadovoljnijom i spremnijom za nove pobjede. Ludača.
Mogu jesti kekse. Ne bih trebala, ali jedem. Ne jedem čokoladu (OK, lažem), ne jedem čips (lažem), jedem kekse. Krckanje šećera posebno veseli ovu iscijeđenu mamu. O kilama ću razmišljati nagodinu, reče ona dramatično kao Scarlett.
Najbolji dio rodiljnog dopusta je što svijet stane. Ne moram čitati portale niti znati što se događa u svijetu jer će i za godinu dana sve biti jednako. Vlada će i dalje loše raditi svoj posao, ljudi će se i dalje seliti u Irsku, plaća mi neće narasti (nadajmo se, neće se ni smanjiti), a meni će i dalje glavna preokupacija biti dječja kakica.
Iako se većinu vremena ne čini tako, zapravo sam zahvalna Bogu na ovom trenutku u svom životu. Dok su djeca, kao i brige, mala. Znate kako kažu, prve tri su najvažnije? Za mame, prve tri su najteže, i malo im progledajte kroz prste - one se samo iz petnih žila trude bebe pretvoriti u ljude, i pri tome očajnički pokušavaju uživati u svakom trenutku - svakom ludom, kaotičnom i bučnom trenutku.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)