Preskoči na glavni sadržaj

How to dismantle a baby bomb

Općepoznata činjenica je da veliki vođe i genijalci nikada nisu vrijeme uzalud trošili precijenjenom stvari kao što je san - oni bi odspavali tri, četiri sata i nastavili smišljati na koji način bi mogli promjeniti svijet. Eh, pa slabi ste vi igrači, moja djevojčica spava još kraće! Njena lijepa glavica (nedavno je otkrila da ima glavu pa ju stalno pipka kao da provjerava je li još ondje) stalno je zaposlena mislima i sve što ima veze sa spavanjem njoj predstavlja dangubu. Nitko ne zna što joj je u spavanju toliko odbojno da odbija spavati po danu, a po noći se budi svakih sat vremena (svaki puni sat, kao mala budilica!), ali ja pretpostavljam da joj je njena mama toliko kul i zabavna da ju želi u potpunosti lišiti sna pa da se mogu po cijeli dan, i noć, igrati, pjevati i glupirati.





Zanimljivo, iako joj je spavanje u krevetiću zadnje na popisu želja, Franka uvijek zaspi kad se zakotrljaju njena kolica, što je razlog zašto nas dvije šećemo po Osijeku satima. Nisam sigurna daje li mi time podršku za mršavljenje ili želi da vidim sve lijepe kutke koje Osijek nudi, ali moja je beba poput bombe u Brzini - dok sam ja Sandra Bullock koja, umjesto autobusa, vozi dječja kolica - jer, čim ja usporim ili, ne daj, Bože, zastanem, ona otvara oči. Tako je i ova kava, umjesto da se u njoj uživa u miru na središnjem trgu, završila po dječjim kolicima usred neravnih osječkih ulica (da, ne definitivno ne mogu voziti kolica i držati coffee to go u ruci). 


Nikad ne podcjenjujte mame, one su najkreativnija bića na planeti, i nema što nećemo raditi za dobrobit svog djeteta. Ponekad su to lude stvari (jer smo i same lude od neispavanosti)! Samo, daj Bože da je vozikanje do iznemoglosti i nunanje u gluho doba noći najgore što me čeka...što li ću tek kad na red dođe odvikavanje od pelena!


Ovako nakratko složim stvarčice dok Franka spava i kradem dragocjene trenutke uz knjigu (u kojoj su glavni likovi Elsa i Ana, što me uvijek nasmije), film (jedino smo Inside out uspjeli pogledati u njenoj prisutnosti - gleda u Joy i Sadness kao začarana - divan je!) ili peckarenje (recept!) nakon kojeg se zaklinjem da idem na dijetu. Od sutra!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...