Preskoči na glavni sadržaj

Ove godine ću...

Kažu da je siječanj najdepresivniji mjesec u godini, a kako ga učiniti još depresivnijim, pitate se? Pa, opteretite si život novogodišnjim odlukama! Pozdrav svima koji vole Bridget Jones i njene odluke u stilu "krenuti u teretanu", ali ove godine odlučila sam (prva odluka) da ću si postaviti ostvarive ciljeve. Iako me još žulja nekoliko kilograma sakupljenih u trudnoći i garderoba mi je neupotrebljiva, ne mogu si obećati da ću se odreći kolača ili da neću jesti čokolino u tri sata ujutro jer, kako sad stvari stoje, sretna sam kad god stignem nešto ubaciti u kljun, i uopće neću pri tome biti izbirljiva!


PITI VODU
Inače mi senzor za žeđ baš ne funkcionira sjajno, a zbog njega sam umalo i izgubila mlijeko - što sam shvatila tek nakon što je vjerna korisnica moje mljekare šizila par dana! Jedno od važnijih ključeva za uspješno dojenje je piti puno vode! A neće škoditi niti onima koji ne doje!


PROČITATI PAR KNJIGA
Ranijih godina čitala sam minimalno pedesetak knjiga godišnje, uz faks, uz posao, ma čitala sam čak i uz učenje za pravosudni ispit. Međutim, sada, knjigu nisam pročitala mjesec dana - jer, nema spavanja, nema ni čitanja, očito. Ovaj mjesec moj book club sastanak će posvetiti knjigama koje su se čitale kroz cijelu prošlu godinu - jedva se uspjevam prisjetiti nekih knjiga koje bi im bile interesantne, budući da sam ipak većinom čitala o trudnoći, porodu i bebama! Lakše od prisjećanja mi je zasigurno oblikovanje popisa knjiga koje tek želim pročitati (i kupiti) ove godine - Dora i minotaur, Minijaturistica, Idi, postavi stražara, Djevojka u vlaku, Drukcija od drugih Lene Dunham, Soba, novu knjigu pape Franje, Popis mojih želja...


UŽIVATI U SVAKOM TRENUTKU
Vrijeme doista leti i moja djevojčica odrasta. Već smo razvile zavidnu komunikaciju vriskovima i smijehom, a pedijatrica mi je rekla da se moje zlato budi svakih sat vremena jer se po danu lijepo družimo pa joj to nedostaje po noći. Ovo će biti velika godina za nju, a i za nas - puno buđenja uz smijeh i poljupce, prve riječi, prvi koraci, prvi rođendan! Jedva čekam odvesti je u našički park, pokazati joj more, napraviti joj prvu tortu... Znam, neću se ni okrenuti, a ona će biti prekul i mama će joj strašno ići na živce, a ja ću čeznuti za Gilmore-girls-momentima.


PRESTATI RABITI DNEVNE ULOŠKE
Budimo realni, nama, ženama, uvijek neki vrag curka tamo dolje, pa ne čudi da smo postale ovisne o dnevnim ulošcima. Ma k vragu, postale smo preopterećene tjelesnim tekućinama - na tržištu postoje ulošci za cipele, jastučići za dojke, pa čak i ulošci za pazuh! Ipak, za razliku od navedenih, upravo dnevni ulošci odgovorni su za infekcije i vrijeme je da kažemo Ne! ulošcima, ili se barem prebacimo na platnene i tako vratimo stotinjak godina u prošlost - znale su bake što valja!


BITI NEUSTRAŠIVA I VRATITI SE NA POSAO
Vjerujem da se mnoge mame pribojavaju povratka na posao, pogotovo u mojoj branši - godinu dana dugo je razdoblje, dovoljno dugo da se svi zakoni promijene iz korijena. Kao da to nije dovoljno, morat ću bebačicu poslati u jaslice i iskordinirati posao i obitelj - uf!


POSJETITI ŠIBENIK
Obožavam naš stan, obožavam naš kvart, veselim se svemu što ćemo doživjeti u ovom gradu, ali još uvijek se ne mogu otarasiti Šibenika - neprestano sanjam da se moram vratiti ondje! Usprkos noćnim morama, ima nešto u tom gradu što mi i nedostaje - nekoliko dragih ljudi koje bih voljela vidjeti i zagrliti. Nadam se da ću imati priliku popiti kavu u Docu i kupati se na Banju ovog ljeta!


UREDITI DJEČJU SOBICU
Skupljam slikice i igračke i sanjarim o sobici - ne za bebicu, nego za djevojčicu. Želim da bude vesela, šarena i topla, da bude mjesto gdje će Franka sanjariti, igrati se, učiti, odrasti, a, jednog dana, i primiti na smještaj bracu ili seku.

OTIĆI S MUŽEM U KINO ILI NA FERRAGOSTO JAM
Bojala sam se da će dijete drastično promijeniti moj odnos s mužem, kao što to biva s mnogim mamama i tatama, pogotovo u slučajevima kad mame deportiraju tate iz bračnog kreveta i u njega smjeste bebicu, no, iako se naš svijet vrti oko male zloćke, mi još uspjevamo pronaći vrijeme jedno za drugo. Nadam se da će tako ostati i ove godine!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...