Šljokičasta žena

Majčinstvo podrazumijeva žrtvu, kažu. Ne mogu reći da sam do sada išta žrtvovala, za moju mrvicu mi ništa nije teško, ali Božić bez kuhanog vina? Uf. Prošlih smo godina muž i ja cijele zime kuhali vino, brojali klinčiće i cimetili do besvijesti (hm, kad bolje razmislim, nakon šalice kuhanog vina je i Franka nastala - hik!), a ove godine ja sam mljekara u punom pogonu, a muž je čist' solidaran. Ništa od vina, cimetimo čaj. Kuhano vino i snijeg zamjenjeni su ranim buđenjem uz visoki c naše gladne djevojčice, koja nam, unatoč neispavanosti (nova faza), uveseljava dane. Nedavno je dočekala svetog Niku po prvi puta i, budući da je bila dobra i da ima jako male čizme, dobila pelene - koje je isto jutro zamrljala, if you know what I mean. Nešto najljepše u adventu su božićni filmovi, ili barem oni čarobne pahuljičaste tematike, poput Frozena. Gledala sam ga prvi put na hrvatskom jeziku i neprestano zamišljala kako ću ga za nekoliko godina gledati s Frankom, koja će, ako je imal...

Nije tajna da volim gledati Shopping kraljicu - ma razlog uopće nije moda, nego taj sjaj koji obuzme žensku kad si kupi nešto brand new, to uzbuđenje i oduševljenje (plus, Borutovi komentari!)! Odjeću ne volim kupovati, a sada ni ne želim jer mi je šlaufić, koji sam gojila devet mjeseci, vrlo postojan, ali volim kupovati sitnarije za kuću. Npr. limene kutije! I nije da ih imam puno, tek dvije, tri, jer bih u svakom stanu, u kojem sam do sada živjela, ostavila poneku - da bih imala izliku kupiti novu, dakako! U njima držim uspomene, stare punjače za mobitel, kolačiće, lješnjake, svakakve gluposti, a ova limena kutija najveća je koju sam ikada imala (plus doza za štaub - to sam si uvijek željela)! A kad smo kod kolača, morala sam nabaviti i štambilje za kolačiće koji su sad turbo in u blogosferi, ako ste slučajno uskraćeni za tu informaciju. Osim peckarenja, čeka me i čitanje Huxleyevog Vrlog novog svijeta  za prosinac u book clubu koji slavi dvije godine postojanja! Sretan r...

Pitaju me često prijatelji kako provodim dan, misleći da se dosađujem budući da sam svoju karijeru stavila na čekanje zbog bebice, a da mi suprug radi, i k tome, putuje na posao i s posla pedeset kilometara. Ne znaju oni kako dan može biti zanimljiv kad ti je najveća preokupacija maleno biće - mijenjanje pelena, dojenje, kuhanje ručka, pjevanje, pričanje priča i glupiranje su naša svakodnevica. Srećom, imam divnu bebu koja puno spava i mami ipak dopusti trenutak mira i tišine. Tako, nakon buđenja oko 5-6 ujutro i ranog doručka, Franka odspava još jednu turu, a ja najčešće iskoristim to vrijeme za tuš, kavicu, sitne radosti. Trenutno čitam Priče iz grada udovica i knjiga me oduševila - pomisao na svijet kojim bi vladale žene uvijek me razveseli i inspirira - iako naposljetku uvijek zaključim da bismo se kad tad kolektivno počupale i prestale razgovarati jedna s drugom. Tipično ženski, moja kćer i ja prošetale (čitaj: ona je spavala u kolicima) smo do dućana sa zavjesama, i po...

Sreća doista jest u malim stvarima - moja mala djevojčica najveća mi je sreća! Ipak, kako bih i dalje ostala normalna mama sa zdravim živcima, potrebno mi je nekoliko minuta na dan samo za mene. "Spavaj kad beba spava", svi mi kažu, ali ja kradem te dragocjene trenutke za čitanje ili gledanje bedastih filmova (npr. Trainwreck ). Ovog mjeseca moj knjižni klub čitao je famoznog Velikog Gatsbyja kojeg sam, tim povodom, pročitala po drugi put. I što da vam kažem? Razumijem ja da Gatsby savršeno opisuje tu eru dvadesetih, dekadenciju Amerike, svu tragediju wannabe celebrityja, ali nije to za mene great american novel - Fitzgeraldov stil jednostavno me ne oduševljava. P.S. Koliko god voljela Leonarda, pravi Gatsby za mene je Robert Redford - pogledajte film iz 1974. s njim u slavnoj ulozi! Ponestaje mi ideja za darivanje, pogotovo kad su u pitanju rođendani meni najbližih prijatelja koje poznajem dvadeset godina i kojima sam poklonila sve - od porculanskih figurica (jeste li...

Mi, ljudi, a posebno žene, uvjereni smo da znamo sve o svemu. Tako sam i ja mislila da sve znam, ali, ako sam o nečemu imala pogrešan dojam, onda je to roditeljstvo. OK, gledala sam ja sve epizode Parenthooda, Gilmoreice su moja religija (Jeeeej, hvala Netflixu na novim epizodama!), ali nisam ni slutila da majčinstvo može biti tako teško (damn svi vi koji gušite Facebook super kjut slikama beba koje se samo smiju, šute, ne bljuckaju i ne kakaju!) - a ja još imam dobru bebu koja fino sisa i prespava noć u komadu! Unatoč tome, svaku večer sam premorena od cjelodnevnih preispitivanja svojih odgojnih metoda (ma koje metode - pojma nemam!), u krevetu osluškujem disanje moje Franke (muževo disanje se ne moram truditi čuti, moram ga samo gurati laktom) ili sjedim u kupaonici (to je jedino mjesto na koje idem bez svog priljepka - za sada) i čitam knjigu jer sam željna priča koje ne uključuju bumbare i mediće i taj vražji kišobran za dvoje. Da, to rade mame nakon što bebu, a i tatu, spreme na ...

Naša Franka stara je već šest tjedana! Nevjerojatna mi je pomisao da smo je nas dvoje - potpune neznalice, ljudi koji su se bojali tuđe bebice uzeti u ruke - održali na životu malo ljudsko biće toliko dugo! Jeeeeeej! Ponosna sam! Preživjeli smo već i baka servise, i cijepljenje, i odlazak pedijatru, i krštenje i posjete prijatelja - naša kiflica naočigled raste i već sad s nostalgijom gledamo fotke s početka rujna - vrijeme tako brzo prolazi, i ona nikad više neće biti tako malecka! Morate mi oprostiti što je moje dijete jedina tema o kojoj pišem i razmišljam - to jednostavno ne može biti drugačije i ako me sad ne razumijete, razumjet ćete kad jednog dana nespretno uzmete svoju bebicu u ruke! MUŽ Rekao mi je muž, nekoliko dana nakon dolaska iz bolnice, da je nevjerojatno koliko nam se život iz temelja promijenio u jednom trenutku. To malo biće postalo je centar našeg svijeta i njen ritam diktira našim danima. Znala sam da će moj muž biti dobar tata, ali tek kad je u pola...

Pospremila sam krevet, na stol za peglanje složila hrpu rublja (ako se nešto može odgoditi - kod mene je to peglanje), oprala kosu, oprala suđe, pripremila sve za ručak, skuhala kavu i sjela, kad, gle, beba kao da zna (sita i suha, da se razumijemo!), počinje plakati. Srećom, tu je Youtube i sve te silne dječje pjesmice čije stihove sam s godinama i pozaboravljala, pa mama može popiti kavu 20 minuta, a Franka uživati u "Kišobranu za dvoje" i drugim legendarnim skladbama. Ovih dana otvorili smo sezonu babinja pa evo mojih random misli povodom toga. Pričala mi je jedna prijateljica da je jednom prilikom u babinje bebi odnijela kinder jaje - i bila je uvjerena da je taj poklon pravi pogodak jer, hej, koje dijete ne voli kinder jaje! Danas ona čeka svojeg trećeg sina i sigurna sam da bi, baš kao i ja sada, bila pametnija pri izboru pklona za prijateljičinu bebu. Znam, reći ćete da je praktično pitati mamu što joj treba, no, i jako nezahvalno. Da, voljeli bismo ležaljku s igrač...