Šljokičasta žena

Kad živa u termometru vrtoglavo krene prema dnu, Drava se zamrzne. Iako se čini da je vrijeme stalo, ispod leda ona je i dalje divlja, hitra, nezaustavljiva. Mislim o tome ovih dana u veljači, kad me mraz grize za obraze, kad mi se sinusi rastapaju i talože u ušima. Moram priznati da uopće nisam imala u planu čitati "Lucy kraj mora". Iako sam čitala " Zovem se Lucy Barton ", nisam znala kakve su zgode snašle Lucy kraj mora. I bolje - da jesam, sigurno ju ne bih ni podigla s pulta ispred knjižničara (u Osijeku imamo puno knjižničara) ni odnijela kući.   "Lucy kraj mora" četvrta je knjiga u serijalu o Lucy Barton, nenametljivoj ženi zanimljiva životopisa, ženi koja je i čvrsta i lomljiva, koja i voli i prezire. Njezin je glas jasan i staložen (ali i nježan), a tempo života usporen - Lucy me nuka da budem strpljivija nego što jesam. Ipak, kad svijet zastane 2020. i panika zavlada, i Lucy će konci ispasti iz ruku. Njezin bivši suprug, opjevani William , odvest...

O piscima san gajila dvije predrasude - bila sam uvjerena da vjerujemo piscima koji znaju vjerno prenijeti svoj život na papir, dok su drugi dobri jer imaju bujnu maštu i ne moraju krasti ideje iz svog života da bi stvarali. No, sudjelovanjem na radionici pisanja " Pusti priču" i čitanjem autobiografije "Govori, sjećanje!" okanila sam se takvih vjerovanja i shvatila da vješti književnici uzimaju najbolje iz oba svijeta, i iz realnosti i iz fikcije. Nisam nikad čitala nijednu knjigu Vladimira Nabokova, ali o njemu znam ponešto. Znam da je ruski aristokrat, da je prezirao Dostojevskog, a da je volio pisati o pedofiliji i da je volio leptire. Njegovu sam autobiografiju poželjela čitati jer ju i kritičari i čitatelji hvale zbog rafiniranog stila kojim je napisana  (New York Times ju je nazvao i "najljepše napisanom autobiografijom"). U vrijeme kad je objavljena, 1951., Nabokov je ovu autobiografiju okarakterizirao kao hibrid romana i memoara, kao nešto novo i...

Kad god se Lucy Worsley (možete ju poslušati i na YT ) pojavi na TV programu i počne pričati o Agathi Christie, ja se zagledam u svoje police i poželim pročitati štogod Agathino. Nemam sve njezine knjige, ali imam neke koje su mi bitne, koje su me kao desetogodišnjakinju uvele u svijet krimića, neke koje je Agatha najviše voljela, neke koje su predstavljali prekretnicu u njezinom stvaralaštvu. Volim da su mi Agathine knjige nadohvat ruke. Miss Marple ili Poirot? Pitanje je raspoloženja, a ovih dana voljela bih biti živahna kao gospođica Marple pa sam si poklonila "Usnulo umorstvo", posljednji slučaj Miss Marple.   "Gospođica Marple bijaše privlačna stara lady, visoka i mršava, rumenih obraza i plavih očiju, otmjena, prilično kićena ponašanja. U njezinim bi plavim očima često znao zasvjetlucati munjevit bljesak." Od svega što je Lucy Worsley, dežurna televizijska povjesničarka, izrekla o Agathi u serijalu "Agatha Christie: Lucy Worsley on the Mystery Queen...