ponedjeljak, 15. rujna 2014.

Austenland

Oduvijek su me fascinirale sestre Bronte i Jane Austen. Iako međusobno velike protivnice, ja sam gajila simpatije prema svima njima. Ljutilo me što njihova djela nisu bila uvrštena u našu školsku lektiru iako su predmet proučavanja na najvažnijim sveučilištima svijeta. Možda su ih naši profesori i ministri procijenili kao autorice običnih ljubavnih romana, baš kao i mnogi prije i poslije njih. No, oni koji su ih osudili,  zaboravili su njihova djela staviti u kontekst vremena u kojem su te prkosne žene živjele.


Jane Austen rođena je 1775. godine u engleskom Steventonu. Imala je šestero braće i sestru Cassandru, zahvaljujući čijem crtežu danas znamo kako je Jane izgledala, a njeni roditelji pružili su joj vrhunsko obrazovanje - neuobičajeno za ženu. Iako je pohađala i Oxford, svoj pečat u svijetu ostavila je kako je najbolje znala - perom - objavivši prvu priču u četrnaestoj godini. 


Djela je objavljivala anonimno, pa iako su velikani njenog vremena na zabavama razglabali o njenim knjigama, u njihove krugove ona nije bila pozivana. Vodila je dosadan život - pišući, odbijajući bračne ponude i boreći se sa zdravstvenim problemima. Danas nije legendarna zbog prikazivanja dokonog života žena s početka 19. stoljeća, nego zbog vještine pisanja o kompliciranom spletu emocija koje nikad prije nisu zaživjele na papiru. U doba kada je najveći ženin uspjeh bio dobra udaja, Jane se izborila za slobodu i život u svom svijetu, onom lišenom lažnog morala britanske gospode. U mojim očima, svaka žena koja se za života inatila pravilima koje su nametali muškarci zaslužuje pažnju.


Nakon pročitanih knjiga, pogledala sam i neke od ekranizacija njezinih romana, kao i film Becoming Jane, dok me ljupki The Jane Austen book club inspirirao na pokretanja book cluba zahvaljujući kojem sam upoznala divne knjiške moljce. Iako nisam istinski janeite, obožavatelj njenog lika i djela, fascinacija Jane Austen natjerala me da ovog dokonog vikenda pogledam i film Austenland - lanjski film u kojem je Keri Russell (Felicity, je li) odigrala ovisnicu o Jane Austen koja čitavu ušteđevinu potroši na odlazak u park koji pruža posjetiteljima priliku da žive životom Jane Austen, a sve u nadi da će sresti svog Mr. Darcyja. Ono što se na prvu činilo kao divna ideja rezultiralo je jednim od lošijih filmova koje sam pogledala u zadnje vrijeme - a reći ću samo da sam s dragim nedavno gledala film Need for speed. Jedini razlog zašto sam film pogledala do kraja je urnebesna Jennifer Coolidge, koja i u njemu ima ulogu odane pratiteljice glavne junakinje, baš kao što je bila i čuvenoj Elle Woods u Plavuši s Harvarda.


Jadna Jane, mislim da bi je trivijaliziranje njenih likova u 21. stoljeću rastužilo, pa vam, ukoliko čeznete za Mr. Darcyjem, preporučujem da ga radije potražite u njezinim knjigama! Napokon, zahvaljujući njima žene diljem svijeta i danas znaju da snažna žena ostaje dosljedna svojim standardima, kako u ljubavi, tako i u drugim sferama života.

1 komentar:

  1. Becoming Jane mi je bio odličan, mislim da sam i zasuzila na kraju (što je meni jako teško, not :) )
    Austenland razočaravajući, pogledala sam ga isključivo zbog 'Felicity', ali definitivno nikad više.
    Jane - definitivno žena ispred svog vremena.

    OdgovoriIzbriši

Speak up! :)