četvrtak, 22. studenoga 2012.

Istina oslobađa?

Koga god da pitate, svi će vam reći da od svih ljudskih osobina, posebno cijene iskrenost, ali, je li to tako? Iskrenost – što to zapravo znači? Što je to u istini što nas tako privlači da je uvijek iznova otkrivamo i zašto smo izvan sebe kad ne znamo istinu, ili kad je posljednji saznamo?
U odnosu s ljudima, prvotno očekujemo od drugih da budu iskreni, da nas cijene dovoljno da pred nama skinu sve maske i priznaju istinu u vezi sebe, nas, svijeta, bilo čega. Vrlo rano u životu čovjek otkrije da iskreni ljudi čine neznatni dio svjetske populacije, a da su laži u obitelji, među prijateljima i kolegama, sasvim uobičajena stvar. Očito je svaki čovjek podvojena ličnost, jedno lice pokazuje samo pred ogledalom, a drugo u društvu, jer želi da drugi o njemu imaju više mišljenje no što ga on sam o sebi ima. Osim two-face skupine, ima ljudi koji ne priznaju ni sami sebi istinu, zovu se psihopati. I da, postoje ljudi koji su uvjereni da ne govorenje istine ne podrazumijeva nužno laganje. Svaki put kad se pokušate opravdati tom notornom laži u trenutku negovorenja istine, osjetit ćete kako se maska sama već refleksivno lijepi za vaše lice. Ta maska? To je laž koju navlačite na sebe, već automatski, poput čarapa u preuranjeno svitanje.


Rekao je Jack: „You can't handle the truth“, a can you? Bilo je puno trenutaka u životu kad me istina zaboljela, a potom i oslobodila!, ali bilo je još više onih kada nisam bila u mogućnosti uopće odlučiti mogu li je ili ne mogu podnijeti jer je, jednostavno, zatajena - a to je ono s čime se najteže mirim i što moje malo naivno srce nije sposobno podnijeti.
U životu se u svemu dajem, potpuno, iskreno, bez ograda, bez maski. Iskreno i pohvaljujem, iskreno i kritiziram, neki će reći da je moja ponašanje osuđujuće, ja, pak, mislim, da je to iskrenost. Jer kad čovjek izrekne naglas svoje misli, bez obzira što će one drugog čovjeka zaboljeti, onda je to iskrenost, jer istinu ne možeš priznati bez žrtvovanja slike koju o tebi drugi imaju. Budite spremni uslijed iskrenosti izgubiti prijatelje, pa i partnera. Ipak, bolje izgubiti i „prijatelje“, nego zbog laži izgubiti sebe, zar ne?
Naravno da je nakon toga teško biti vjeran sebi, vjeran istini, jer čovjek je programiran da očekuje da će ga drugi tretirati onako kako i on njih tretira. Kad se očekivanja ne ostvare, ljubite i dalje istinu jer ona je jedino što vam preostaje.

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)